Skip to content

Rušenjem do napretka (3)- rušenje je seksi

Ivana i Goran Višnjić ruše bespravno sagrađeni objekt

grmilo je nedavno na naslovnici Večernjeg lista. Ime ovih novina uistinu je prikladno, jer odražava sumrak ljudske inteligencije koji se u njemu svakodnevno da čitati..

Kako su Ivana i Goran zaslužili da se nađu na naslovnici? Jednostavno.. što je dovoljno dobro za “zvijezde” dobro je i za vas, malog čovjeka.. Ako Ivana i Goran moraju, onda mora da morate i vi… nitko ne može da umakne ruci pravde..

Jesu li Iva i  Gogo zaista sagradili bespravni objekt, hoće li on biti rušen ili legaliziran, manje je bitno..  radilo se, kako prigodno, o gušterni za vodu..

Zašto je naša vlada (EU) toliko navalila na gušterne i bunare? jednostavno.. vađenje vode iz bunara ili sakupljanje kišnice je “neregistrirana djelatnost”, iliti siva ekonomija, neprijatelj hrvatske države.. očekujemo novi stup srama za bespravne grabitelje vode, tog ograničenog resursa u skorijoj budućnosti.

Dakako, sve se ovo događa u vrijeme dok  vlada planira privatizaciju hrvatskih voda i davanje licenci na crpljenje i distribuciju vode posebno pomazanim preduzećima iz tuzemstva i/ili inozemstva.. i dok se planira baciti u velike “projekte navodnjavanja”. Kažu, poljoprivreda nam je nekonkurentna jer se navodnjava.. Pa kako da se navodnjava kad se treba platiti masne pare i dozvole za izvuć vodu iz zemlje i nanovo ju bacit na tu istu zemlju? Meliorizacija, taj veličanstveni pothvat jugoslovenskog inžinjerstva (ubrzano bacanje vode u Savu i Dravu) također mnogo čini za razinu podzemnih voda pa nam se špigl ljeti brzo spušta..

Zato je od javnog i općedobrog interesa popisati sve potencijalne (ne)mušterije/konkurenciju novog vodnog biznisa, svjetski trend koji obećava mnogo para investitorima i mnogo kontrole vlasti..

Ako niste legalizirali kako vam mogu doći naplatiti licencu za bavljenje vodnim biznisom (de facto zabraniti). Ne mogu.. zato, brže bolje legalizirati svoju malu rupu u zemlju.. brže, brže… voda je ograničeni resurs i nije u redu da netko za njega ne plaća.. masno..

http://www.poslovni.hr/svijet-i-regija/zaradom-od-izvoza-vode-arapima-u-10-godina-bi-otplatili-vanjski-dug-220276

 

Tko će pobijediti u ratu “ortodoksne” i alternativne medicine?

Odgovor je očit, pobijediti će  MEDICINA, ili kako je to nazvao Jules Romains prije gotovo 100 godina, le Triomphe de la médecine

Pobijedit će bolest, “prevencija”, “liječenje”, bezumlje i totalitarizam. Ostati će samo slijepa vjera u šarlatane svih vrsta, prof. emeritus ili baba Vanga, WHO ili hrvatska udruga homeopata.

Zašto, zato jer ljudi ne mogu živjeti bez vjere- u Boga, u ateizam, u komunizam, u feminizam, u homoprava, klasičnu medicinu, homeopatiju, kiropraktiku, aromaterapiju, newage sranja, dr. Oza, ili detoksifikaciju.

Dileri vjere uvijek su se brinuli za to da svi konzumetni vjere budu prikladno opskrbljeni. Štoviše, nikad nije bila dovoljna samo jedna vjera, kako to pokazuje povijest hereze u Europi. Kad bi postojala samo jedna, i ljudi koji djeluju na zajedničkim postavkama i interesima, te su u stanju međusobno komunicirati u zajedničkom interesu, na kraju bi morao prevladati razum. Zato je crkveni raskol oduvijek bio od vrhovne važnosti.

Prvotna vjera, poljuljana razumom, zahtijeva drugu vjeru kako stvari ne bi izmakle kontroli i kako netko slučajno ne bi počeo razmišljati svojom glavom. Tako u doba krize “tradicionalne” medicine cvjeta izbor raznih alternativa. Ako ovo ne valja, a ovi drugi kažu da ne valja, onda ono što oni kažu mora biti dobro!

Glavno da se liječimo i strepimo nad zdravljem.. mlado, staro, bolesno i zdravo, muško, žensko i transseksualno.. zdravlje je u trendu..

No kao i uvijek svi putevi vode u Rim. Tako homeopati ulaze pod okrilje hrvatskog službenog zdravstva, ljekovito bilje (donedavno bilje vulgaris) se ne može “neregulirano” prodavati, a lječenje ljekovitim biljem.. recimo limunom, prelazi u okvire neregistrirane i nelicencirane liječničke prakse, i neregistrirane djelatnosti (sive ekonomije). Po novom i siromaštvo je “bolest”, a nezaposleni imaju psihičke probleme ne zato jer nemaju sredstava za život, nego zato jer su nezaposleni.. Ako su samo “zapošljeni”, a nisu registrirani, onda su “siva ekonomija” i državni neprijetelj br.1, te ih treba staviti na stup srama jer su uzročnici “društvene bolesti” -sive ekonomije.

 

Fanatizam cijepljenja (5): Društvo za “promociju znanosti i kritičkog mišljenja”: Edukacija o HPV-u i raku


Evo kako se promovira znanost i kritičko mišljenje:

“mnogi su ljudi zaraženi, a da to i ne znaju”

“rizik za rak vrata maternice je život sa pušačem”

“infekcija je izrazito dinamičan proces”

Očito, vrhunski dometi hrvatske znanosti ne razlikuju se bitno od osnovno-školskih sadržaja iz vremena znanstvenog marksizma.. naroodno-oslobodilačka borba je u tijeku, a ustaše (vironoše) se skrivaju u šumi.

Ali ovakva znanstvenost nikako nije ograničena samo na Hrvatsku, čime ću se podrobnije pozabaviti kada za to nađem vremena.

(ni ovo predavanje, financirano od City of London i Jenner trust-a, nije u sukobu interesa, i vrlo je znanstveno)

 

“HZJZ-ov-crno-bijeli svijet….” (4): odgovor na neslužbeni komentar dr. sci. Kaića

Povodom serije postova “HZJZ-ov crno-bijeli svijet bolesti i cijepljenja..”, na ove je stranice sa Odjela za cijepljenje nedavno upućen i neslužbeni komentar , koji se nalazi ovdje. Kako odgovor na komentar  zauzima mnogo više mjesta i znakove koji ne rade u komentarima, te tematski ne spada u rubriku “about”, objavljuje se kao zasebni post. Ukoliko g. Kaić ili netko drugi  to zatraži, njihovi odgovori također će biti objavljeni kao zasebni postovi.

E-mail adresa za eventualne priloge: zonasumraka2@yahoo.com

Poštovani g. Kaić, hvala na iskrenom i opširnom odgovoru i vremenu koje posvećujete edukaciji nepoznatih kritičara. Vaša nesebičnost motivirala me je da se obrađenim temama posvetim detaljnije i kvalitetnije. Nadam se da ću se uspjeti odužiti u istoj mjeri. Stoga, vrlo opsežan odgovor. Svoj stav i predrasude, jasno i nedvosmisleno ću iznijeti odmah na početku. Kasnije u tekstu potkrijepit ću, ne nužno i dokazati- na svoju sramotu, sve dosad iznesene tvrdnje vezane uz cijepljenje protiv 1) poliomijelitisa, 2) hepatitisa B i 3) HPV-a.

H.influenzae tip B kao uzročnik bakterijskog meningitisa u ovom kontekstu nije vrijedan posebne pozornosti jer ne postoje epidemiološki podaci koji bi to nedvosmisleno potvrđivali.

Mislim da ni vi ni ja ne patimo od posebnog manjka informiranosti, nego da se radi o fundamentalno različitim interpretacijama istih stvari. Razlika se može sažeti u jednoj rečenici: Korelacija ne znači kauzalizaciju; niti je kauzalizacija za spomenute viruse i učinkovitost cijepljenja protiv njih, poput poliomijelitisa (1,2,3 i..), HIV-a, hepatitisa B, i HPV-a ikad racionalno dokazana. Radi se samo o beskonačnom krugu cirkularne argumentacije, iskrivljene ad hoc hipotezama koje ne potvrđuju niti objektivni epidemiološki podaci.

Sve dosad napisano i razlog zbog kojeg je napisano na način kakav jest ne odnosi se isključivo na teoriju i praksu cijepljenja, niti na HZJZ, iako su “temeljne smjernice” (sic) univerzalne. Odnosi se prvenstveno na rastući totalitarizam kojeg primjećujem u svim publikacijama službene naravi- snove o eradikaciji bolesti i stvaranju ljepše, zdravije, educiranije, produktivnije, jednakije, mršavije ili deblje (ovisno o “individualnim potrebama”), moralnije, tolerantnije, socijalnije i po svemu bolje rase/naroda. Ne vidim nikakve definirane ili implicirane granice u ovim aktivnostima. Korištene kriterije smatram neujednačenima, deklarirane ambicije neprimjerene postojećem (ne)znanju, egotistične i totalitarne. Zdrav razum i kritičke sposobnosti pokraj ovako utopijskih, prividno racionalno formuliranih ciljeva neizbježno zauzimaju podređenu ulogu. Polarizacija na relaciji “mi ( promicatelji javnog zdravlja) i oni ( protivnici zdravlja)” uvelike pospješuje radikalizaciju.

Ovakvo stanje stvari smatram nezdravim i ovakvu radikalizaciju štetnom. Stoga mi je drago da ste se javili, čime sam u određenoj mjeri i počašćen, iako ne znam kako ste u moru sličnih napisa odabrali baš moj. Pozdravljam i odluku da se podaci iz nuspojava cijepljenja učine lako dostupnima.

Nisam pobornik homeopatije, kakvim se obično prikazuju “protivnici cijepljenja”. Smatram da su idejni koncepti cijepljenja i homeopatije vrlo slični. Bitna razlika sastoji se u tome da teorija i praksa cijepljenja navodno počivaju na čvrstim znanstvenim temeljima i dokazima. Jedini problem jest što ti temelji i nisu baš tako čvrsti kao što se obično misli. I sami kažete da se HZJZ ne vodi znanstvenim standardima, niti je to objektivno moguće. Kakvim se standardima vodi obični smrtnici mogu samo nagađati iz službenih publikacija, iz kojih se može iščitati da se radi o političkim smjernicama- “usklađenosti sa pravnom stečevinom EU”, “potencijalnim rizicima”, “rizicima vezanim za moguće klimatske promjene”, “rizicima možebitne zlonamjerene uporabe”* isl. Očito, uz ovakve “možda” i “ako” potrebna je velika doza vjere u 1) “možebitne” opasnosti, 2) vlastite sposobnosti, 3) sposobnosti i dobronamjernost nadređenih institucija, 4) kvalitetu fundamentalnog znanstvenog rada na kojima se dane smjernice navodno temelje, 5) farma-industriju i 6) moralnu ispravnost vlastitih postupaka.

Smatram da je ta vjera neopravdana..

* Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopis za 2010. godinu (str. 191)

Taksonomija, epidemiolologija, cijepljenje, i eradikacija bolesti

Kao što sam već izravno ili neizravno iznio i djelomično argumentirao, određena cjepiva smatram nepotrebnima sa javno-zdravstvenog stanovišta, individualnu i javnozdravstvenu korist od cijepljenja prenapuhanom, strah od ozbiljnih bolesti u nedostatku cijepljenja iracionalnim. Djelotvornost i rezultate koji se pripisuju određenim cjepivima smatram upitnim i neosnovanim, dijagnostičke metode, postojeću klasifikaciju bolesti/uzročnika i teoriju širenja bolesti nedovoljno pouzdanima za davanje kategoričkih izjava i usko definirani epidemiološki pristup. Teoriju “kolektivnog imuniteta” i način na koji se primjenjuje smatram šarlatanskom. Nuspojave cijepljenja smatram nedovoljno istraženima i zanemarenima.

Dugoročni projekt “eradikacije bolesti” smatram neodrživim i iracionalnim u svjetlu činjenice da se cijepljenjem vrši selektivni pritisak na postojeće patogene da “evoluiraju” u potencijalno opasnije i neidentificirane oblike. Sa molekularnog gledišta, promjena epitopa postuliranog virusa ili bakterije je relativno jednostavan proces u usporedbi sa stjecanjem rezistencije na antibiotik. Postoje i konkretni slučajevi koji idu u prilog tome. Istovremeno se živi u konstantnom strahu od pojave novih virusa i bolesti na koje ne postoji prirodni ili umjetno stečeni imunitet. Iz ovog začaranog kruga paranoje izlaz ne postoji.

Nedovoljna kritičnost

Sve napisano odnosi se u u prvom redu na nepotkrijepljene i neutemeljene izjave koje se mogu naći u službenim dokumentima i izjavama. Neke od njih sam citirao, poput interpretacije procijepljenosti protiv tetanusa i cijepljenja protiv gripe, te tvrdnje o učinkovitosti Gardasila u sprečavanju raka.

U slučaju interpretacije procijepljenosti 60-godišnjaka protiv tetanusa dodatni komentar nije potreban. Nema dokaza da je cijepljenje protiv gripe učinkovito, epidemioloških ili znanstvenih. Nema dokaza da će Gardasil smanjiti učestalost raka grlića maternice, epidemioloških ili znanstvenih.

U oko upada i da se u dokumentima pod nazivom “nuspojave cijepljenja” u stvari dokazuje/ prikazuje učinkovitost cijepljenja grafikonima i bespotrebno uljepšanim tablicama (sa zvjezdicom), kao i implikaciju da uspjeh cjepiva protiv ospica dokazuje učinkovitost ili potrebu cijepljenja općenito, dok je istovremeno (u istom dokumentu) MoParRu cjepivo sa najvećim brojem nuspojava (prijavljenih/ neprijavljenih), i čak bi se moglo smatrati rizičnim faktorom u širenju bolesti protiv kojih bi trebalo štititi. Koji laboratorijski test bi bio relevantan u potvrdi ili eliminaciji bolesti protiv kojih se cijepi živim,  ili navodno inaktiviranim cjepivom sa istim imunogenim svojstvima, nisam u stanju zamisliti. Pozdravljam odustajanje od žive vakcine.

Osim navedenog, implicirana nekritičnost, ako hoćete, odnosi se na nekritičnost prema stupnju kolektivnog znanja javnozdravstvene zajednice i na njemu utemeljenu spremnost na zakonsku prisilu. Ovo je znanje široko prihvaćeno samo u krugu javnozdravstvene zajednice.

Što se tiče ostaloga i dodatnoga, ne nužno istim redoslijedom kojim ste išli vi:

Izolacija virusa poliomijelitisa i izolacija virusa općenito: naveo sam da neki autori imaju sumnje u valjanost dokaza postojanja virusa poliomijelitisa. Nisam svjestan originalne literature izolacije virusa i dokazivanja njegove patogenosti, i ta se činjenica prima isključivo na vjeru, ali znam da se “izolacija virusa” nije rutinski vršila iz stolice bolesnika prije pedeset godina jer se ne vrši ni danas. Ni u kliničkoj dijagnostici ni u znanstvenim radovima.

Serodetekcija na staničnoj kulturi nije izolacija virusa. (ni qRT PCR nije izolacija virusa)

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1522339/

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2599384/pdf/yjbm00322-0003.pdf

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1620918/pdf/amjphnation00358-0012.pdf

Izolacija kojeg virusa? Brunhilde, lansing, leon, sabin, salk, Echo, Coxsackie, enterovirusa, SV40, majmunskih virusa, majmunskih bubrega, Hela antigena? Kakav je utjecaj stanične kulture na rezultate?

Serodetekcija kojih epitopa kojim antitijelima? U kojim koncentracijama i uz kakvu krosreaktivnost? U koliko slučajeva je uspijevala “izolacija”= “propagacija virusa u kulturi”, a u koliko slučajeva se radilo o “indirektnim metodama”:

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1575072/pdf/califmed00157-0049.pdf

(str. 5, desni stupac)

kao i danas, i tada se “najvrhunskija znanost” vršila u određenoj instituciji:

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2542038/pdf/bullwho00564-0104.pdf

Postoji veliki problem sa ovako slobodnim interpretacijama toga što konstituira “izolaciju” virusa, kao i sa većinom dijagnostičkih metoda, kvalitetom, reproducibilnošću i točnošću laboratorijskih nalaza, kvalitetom znanstvenih radova na kojima se baziraju i kvalitetom znanstvenih radova kojima se navodno utvrđuju uzročno-posljedične veze u nastanku bolesti. Adekvatne negativne kontrole u ovim radovima u pravilu ne postoje, kao ni u testovima, dok je vjerojatnost artefakata značajna na svakom koraku. Derivacije derivacija nepreciznih i netočnih podataka ne mogu proizvesti točne i precizne podatke.

I dok je nerealno očekivati istinsku izolaciju virusa u standardiziranoj dijagnostici, razumno je očekivati da se ona vrši barem pri originalnoj “izolaciji”, no i u današnjoj hiperprodukciji “virusnih izolacija” rijetki su slučajevi koji zadovoljavaju minimalne znanstvene standarde, a kamoli Kochove postulate ili neke od njihovih virusnih “derivata”. Iznimke su uglavnom ograničene na bakteriofage i biljne viruse.

Ali ne želim inzistirati na ovoj liniji argumentacije, ona nije potrebna. Ograničit ću se na “epidemiološki pristup” i prihvaćenu klasifikaciju virusa.

Kako se može tvrditi uzročno-posljedična veza između navodnog uzročnika (virusa a,1,2,3)i točno određene bolesti (A ), ako navodni uzročnik bolesti A (virus a 1,2,3) “izaziva” više različitih sindroma/bolesti (A, X;Y;Z) i u 95 % slučajeva ne izaziva nikakve simptome dok, ako i zanemarimo ostale faktore, postoje drugi virusi (b, c, i d) koji “uzrokuju” iste simptome bolesti A=B=C=D, a koja se u nedostatku optuženog uzročnika tako ne zove, već primjerice “A-like disease”?

Stvar dodatno komplicira činjenica da virusi b, c, d i još “neidentificirani” virusi x,y, z također “uzrokuju” i simptome (X,Y, Z), koji se pripisuju virusu (a1,2,3), i da se i u do 40% slučajeva bolesti A nije mogla utvrditi prisutnost virusa a123, b, c, ili d.

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1551375/pdf/amjphnation01094-0052.pdf

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1929945/pdf/bullnyacadmed00458-0057.pdf

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1575072/pdf/califmed00157-0049.pdf

Proizvoljna pretpostavka da je virus (a) uzročnik bolesti (A), nazovimo tu funkciju f(a)->A ne može se dokazivati na način da je A= f(a), ako je u slučaju bolesti A prisutan virus (a), tojest ako je A=f(a). Skraćeno: f(a)->A, ako je A= f(a). Sa ovako ustanovljenim pouzdanim “dijagnostičkim” metodama otišlo se i korak dalje, dokazujući da A≠A, ako A≠f(A) (cijepljeno protiv a), tojest da je A=A ako i samo ako je A=f(a), ili da je A,B,C,D,X,Y, Z =f (a ili b ili c ili d ili x ili y ili z ili..) ako je A,B, C, D, X, Y, Z=f (a ili b ili c ili d ili x ili y ili z ili…)

Ovo su klasični primjeri cirkulariteta.

Ako pretpostavimo da je f(polio virus 1,2,3)->paraliza, to što danas djeca ne ostaju paralizirana (ako je to istina), samo upućuje na činjenicu da nije cjepivo bilo to koje je suzbilo paralizu, jer su polio123 virusi bili “odgovorni” za 50-70% slučajeva paralize. Istovremeno vidimo da virusi protiv kojih se nije cijepilo više ne uzrokuju paralizu..

Ako paralize još uvijek ima, kako je to moguće ako smo uklonili uzročnika? Mora da virus poliomijelitisa123 nije bio uzročnik, ili da cijepljenje nije učinkovito..

Može se, jednako tako, tvrditi i suprotno:  Cjepiva su suzbila one slučajeve u kojima su poliovirusi uzrokovali paralizu, ali sad ju uzrokuju drugi virusi..

Učinkovitost “vakcine” može se naslutiti iz tablice 2. u http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1575072/pdf/califmed00157-0049.pdf

Moglo bi se sa jednakom, ako ne i većom validnošću, tvrditi da je broj slučajeva pao unatoč cijepljenju, a ne kao rezultat cijepljenja.

Ovako iskrivljeni zaključci artefakt su ad hoc pretpostavki da virusi a, b, c, d….uzrokuju bolest A i da se cijepljenjem suzbila bolest A, od kojih niti jedna nije dokazana. Ove dvije pretpostavke ne mogu istovremeno biti istinite prema dostupnim podacima.  Sic erat scriptum:  “kolektivni imunitet”

Moguće je zaključiti da je postojeća klasifikacija uzročnik/bolest povijesni artefakt, određen prvenstveno time tko je što uspio prvi “izolirati”, objaviti i proizvesti cjepivo u općoj političkoj utrci za cjepivom. Grafovi cijepljenja, prema tome, ne dokazuju ništa osim da se antitijelo u određenim uvjetima, manje ili više specifično, veže na antigen, ali to se ionako ne dovodi u pitanje. To što su neka djeca ostajala paralizirana ne dokazuje da je to bilo zbog virusa poliomijelitisa.

Istim kružnim metodama, (uz druge “metode”) dokazuje se i djelotvornost novih cjepiva, što ću opisati kasnije na primjeru Gardasila.

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/?term=enterovirus+poliomyelitis

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=coxsackie%20paralysis

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=echo%20paralysis

 1. Procjena očekivanih nuspojava na osnovi kliničkih studija i postmarketing podataka.

Savršeno je jasno da prijavljivanje nuspojava nikad ne može dati realnu sliku, niti to itko razuman očekuje. Jednako tako, dokazivanje neškodljivosti cjepiva ne može se bazirati na broju prijavljenih nuspojava. Isto tako, prijave bolesti ne mogu se smatrati realnim pokazateljem suzbijanja bolesti, a još mannje navodnog uzročnika bolesti. Kliničke studije bilježe samo kratkoročne nuspojave, i to isključivo simptomatski i deskriptivno, samo jedne serije cjepiva, u nekontroliranim uvjetima.

2. Analize o potrebitosti, korisnosti, i očekivanih nuspojava Gardasila i Cervarixa, kvaliteta analize

Drago mi je da se to provodi, što je i očekivano, ali uvažit ćete činjenicu da bi ovakvi podaci trebali biti objavljeni i javno dostupni, barem ako se na njih poziva u formiranju javno-zdravstvene politike. Nitko ne očekuje da se objavljuju sve analize, samo one kojima se opravdavaju prisilni medicinski i ostali postupci u “interesu javnog zdravlja”, posebice u svjetlu hiperprodukcije službenih izvješća i nacionalnih planova. Ovakav uradak trebao bi se, među ostalim, pozivati na originalne, “peer-rewieved” znanstvene članke, ne isključivo službeno-epidemiološke naravi, na kojima se baziraju ključne tvrdnje. Pri pisanju takvih publikacija često se primijete i dotad nezamijećeni nedostatci. U tom slučaju, vjera u opravdanost cijepljenja ne bi počivala samo na “imenima i ljudima” koji iza njega stoje i bespotrebno na sebe preuzimaju nadljudsku odgovornost.

Nažalost, ovo je samo goli minimum. Procjena učinkovitosti i očekivanih nuspojava temelji se na neadekvatnoj metodologiji kakva se koristi u kliničkim testovima. Također, ne postoji dovoljan broj znanstvenih studija kojima se procjenjuje dugoročni kumulativni učinak cijepljenja na opće zdravlje u odnosu na necijepljenu djecu. Ova bi studija bila relativno jednostavna sa epidemiološkog stanovišta čak i u Hrvatskoj, iako relativno dugotrajna. Takva je studija, nezavisna i bez konflikta interesa, potrebna. Vjerujem da je moguće iz “stada” izdvojiti dovoljan broj djece čiji se roditelji protive cijepljenju i trenutno se “skrivaju” od nadležnih službi (i koja bi bila zaštićena “kolektivnim imunitetom”) bez da se ugrožava javno zdravlje. Svi zdravstveni podaci su ionako već centralizirani. U interesu potpune transparentnosti, i uz danu suglasnost, bilo bi poželjno da podaci po završetku studije barem djelomično budu objavljeni po imenima, ili oib-u. Studija bi trajala do prvog razreda osnovne škole, a praćenje očito doživotno, uzimajući u obzir u kojem smjeru se kreće svjetski zdravstveni sustav.

Nije mi potpuno poznata pravna regulacija drugih zemalja ili njihove preporuke (jednako tako kompetentne tamo kao vaše ovdje), ali vjerujem da cijepljenje nije obavezno u dosta velikom broju država, što ne znači da su njihovo zdravstvo ili zdravstveni djelatnici bolji od hrvatskih.

Nitko nema ništa protiv kompetentnih preporuka, samo protiv prisilnog cijepljenja.

3. Podrugljivost, u onoj mjeri u kojoj se može smatrati da je prisutna, ograničena je na određene formulacije i/ili tvrdnje, dijelom na medijske napise i kampanje strašenja bolestima, dijelom na nepostojanje objektivnih standarda..

Koji se objektivni standardi primjenjuju u ocjenjivanju je li cijepljenje protiv nekog uzročnika bolesti od “javno-zdravstvenog ineresa” (obavezno) ili nije, osim činjenice da bolest, potencijalno ozbiljna postoji, i da je protiv njenog navodnog uzročnika proizvedeno i učinkovitim ocijenjeno cjepivo bez previše dokumentiranih nuspojava? Jednako tako ne postoje jasni standardi u ocjenjivanju uspješnosti programa cijepljenja. Potonje nije moguće u okvirima današnje taksonomije bolesti, ali prvo je svakako potrebno.

Jasni, kvalitativni i kvantitativni kriteriji u vidu: zaraznost/kontagioznost, (prenošenje sa čovjeka na čovjeka sa x% vjerojatnosti), infektivnost (ozbiljnija bolest u x% zaraženih slučajeva ,koja u x% sluačajeva ostavlja trajne posljedice ili uzrokuje smrt), učestalost u populaciji, očito su odsutni. Ovo ne znači nužno da određeno cjepivo ne bi bilo korisno ili potrebno određenim pojedincima i grupama, nego da nije nužno od “javno-zdravstvenog” interesa. Interes javnog zdravlja glavna je, i koliko znam jedina zakonska osnova za prisilno cijepljenje, pa bi bilo dobro znati što je to. Očito, od javno-zdravstvenog interesa su nezarazne/slabo zarazne i/ili ne posebno opasne i/ili bolesti niske učestalosti. Za očekivati bi bilo da je od javno-zdravstvenog interesa nešto što ima realne šanse ozbiljnije ugroziti zdravlje većeg broja ljudi u razumnom vremenskom periodu, bez snažnije korelacije sa drugim definiranim faktorima rizika- nasljednim, okolišnim, bihevioralnim ili medicinskim. “Eradikacija bolesti” cijepljenjem nije podržana niti jednim suvremenim, osim možda kineskim i sjevernokorejskim ustavom (ako ga imaju). Nije potvrđena empirijski, niti je razumno moguća. Bolesti/uzročnici bolesti, koje/koji nemaju ovakav potencijal ne mogu se smatrati od javno-zdravstvenog interesa, nego individualnim zdravstvenim pitanjem. Tko se želi zaštiti, svakako, ali opravdanja za prisilno cijepljenje nema. Ovo je posebice slučaj u bolesti koje se prenose dobrovoljnim, intimnim kontaktom između osoba, čija je učestalost niska i nisu zarazne u gornjem smislu riječi, kao i teoretski postuliranih, a ne stvarno okarakteriziranih uzročnika bolesti (npr. virus SARS-a, virus svinjske gripe, virus ptičje gripe, virus zapadnog Nila).

Teorija “kolektivnog imuniteta”, osim kao zbroja indivualnih imuniteta, prilično je labava i široka konstrukcija, empirijski nepotkrijepljena za većinu cjepiva i teoretski ekstrapolirana na situacije gdje se ne može primijeniti, te se u potpunosti urušava kada se selektivno primjenjuje na imunitet stečen cijepljenjem. Potpuno je neprimjenjiva u slučaju antibakterijskih cjepiva i cjepiva protiv bakterijskih toksina.

Da završim sa poliomijelitisom: Kako se može tvrditi eradikacija virusa poliomijelitisa ako se rutinski ne testiraju slučajevi kompatibilni sa blagom kliničkom slikom ovog virusa, svi registrirani slučajevi meningitisa, svi slučajevi encefalitisa, i reprezentativan uzorak zdrave populacije? Suvremenim i metodama od prije 50 godina. Ne može.

Štoviše, ovakva studija za bilo koju bolest, po istim standardima koji se primjenjuju na viruse kao uzročnike bolesti, nedvosmisleno bi dokazala da cjepiva uzrokuju sve bolesti. Ovo očito nije validan zaključak, jer opće-prihvaćeni, usko definirani epidemiološki standardi nisu validni. Ovo proizlazi iz činjenice da je prisutnost antitijela u slučaju cijepljenja dokaz imuniteta, u odsustvu cijepljenja indikacija infekcije. U slučaju prisutnosti antigena, ako je osoba cijepljena-to znači da je cijepljena, a ako nije- da je inficirana; ako je cijepljena, onda nije vironoša, ako nije cijepljena, onda je vironoša; ako je cijepljena, da je zaštićena, ako nije cijepljena, da se izlaže riziku..  U ovakvom kugu teško je tvrditi bilo što- osim postojanja dvostrukih standarda.

Očekivane nuspojave

Opće je poznato da su prve vakcine protiv poliomijelitisa bile kontaminirane svim i svačim, među ostalim i sa sv40 (dakle, nije se radilo o nikakvim izoliranim virusima), koji se u udžbenicima nalazi odmah do papiloma virusa kao mogući uzročnik raka. Kakve se moguće kontaminacije nalaze u pojedinim današnjim cjepivima i nekim prijašnjim cjepivima možda jednog dana isto tako otkrijemo naknadno. Takve grafove ne vidimo u publikacijama koje se bave učinkovitošću i bezopasnošću cjepiva.

Hepatitis B kao ozbiljna bolest od javno zdravstvenog interesa:

Moje riječi bile su otprilike “hepatitisne infekcije u pravilu bezopasne, osim u slučaju konifekcije sa…”

Tako su nas učili u školi dok se protiv hepatitisa B nije cijepilo. Mogu samo pretpostaviti otkuda je ovo znanje dolazilo.. Ali znanost, ili ono što tako nazivamo, napreduje.. Ipak mislim da smo malo pomiješali termine. Ja možda nisam dovoljno jasno definirao što smatram infekcijom, dok vi izjednačavate detekciju navodnog virusa (aglutinina) sa kliničkim simptomima hepatitisa, nazivajući bolest/virus hepatitis B. Korelacija ni približno nije 100%. Infekcija hepatitisom B navodno se može manifestirati simptomima sličnim gripi ili biti asimptomatska, u kojem slučaju prolazi nedetektirano, dok hepatitis može biti uzrokovan drugim, pa i “neidentificiranim virusima”, ili drugim faktorima.

Kako je hepatitis B javno zdravstveni problem? Rizične skupine za kliničku sliku i laboratorijski nalaz hepatitisa B su jasno definirane. Zbog nepoznatog slobodno postuliranog načina širenja (osim krvlju, iglama, s majke na dijete, navodno spolno isl.) i potencijalnih asimptomatskih “vironoša”?

Prema grafu registriranih slučajeva hepatitisa B nije moguće istovremeno tvrditi da je virus hepatitisa B lako zarazan, da je zaraza virusom hepatitisa B posebno opasna, i da istovremeno postoji epidemiološki značajan broj asimptomatskih “vironoša”.

Dakle, jedno ili više od od sljedećeg je moguće:

  1.  hepatitis B je pametan virus (kao i njegovi srodnici) koji posebno mrzi rizične skupine.

2.   asimptomatski “vironoše” su iznimno rijetki i ne predstavljaju javno zdravstveni problem kao prijenosnici bolesti.

  1. korelacija između zaraze hepatitisom B i bolesti zvane hepatitis B je mnogo manja od korelacije između pripadnosti rizičnoj skupini i obolijevanja od hepatitisa-> hepatitis B nije glavni uzročnik bolesti, tojest, zanemariv je u odnosu na druge faktore.
  2. Hepatitis ne uzrokuju virusi hepatitisa.

I drugi su “pametni”, ne samo ja: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2249068/pdf/tacca00117-0253.pdf

Učinkovitost cijepljenja protiv hepatitisa B. Cijepljenje je započeto 1999. Uz procijepljivanje svih koji su se dali procijepiti u Hrvatskoj danas vjerojatno ne postoji više od milion propisno cijepljenih. Vi dakako imate točne podatke, ja samo nagađam. To ostavlja preko 3 i pol miliona necijepljenih potencijalnih “vironoša” i potencijalnih žrtava hepatitisa B. Kako se pad učestalosti hepatitisa B (bolesti) od 65%** u ovom slučaju može objasniti postojećim programom cijepljenja i kolektivnim imunitetom stečenim cijepljenjem, ako je procijepljenost oko 20%?

Na ova, i druga pitanja, djelomično se može odgovoriti jednostavnom statistikom HBV pozitivnog testa u dobrovoljnih davaoca krvi, od kojih pretpostavljam niti jedan ne pati od akutnog ili kroničnog hepatitisa- A, B, C ili D. Pod pretpostavkom da su dijagnostički testovi dovoljno pouzdani, što objektivno ne mogu biti… viša osjetljivost-više pozitivnih, manja osjetljivost- manje pozitivnih..

Kao što vidimo, i hepatitis B je uvelike obavijen debelim velom mitologije:

Control and the possible elimination of transmission of HBVinfection is possible with the appropriate use of hepatitis B vaccines. The prevention of chronic HBVinfection “has the potential “of reducing the“association burden”(navodnici dodani) of chronic liver disease and primary hepatocellular carcinoma. Worldwide, strategies for the effective use of hepatitis B vaccine have been developed and are being implemented in those areas where childhood transmission is the predominant source of chronic HBVinfections. However, in the United States and other areas with “low”(navodnici u originalu) rates of HBVinfection, current vaccination strategies have not been effective and have not fully taken into account the multifaceted epidemiology of HBVinfection in those areas. Unfortunately, the majority of infections occur among adults who have been the most difficult to access, who acquire infection before they realize they are at risk, and where the changing epidemiology of HBVinfections among the various risk groups only emphasizes the problems of vaccine delivery. In addition, the majority of persons receiving vaccine as a result of the current strategy to immunize adult high-risk groups have been persons who acquire HBVinfection through occupational exposure, a group that accounted for no more than 5% of cases even before vaccine was introduced. The failure of the current immunization strategy to prevent a disease with significant health care and economic consequences is beginning to cause a reevaluation of this approach. A comprehensive approach to eliminating HBV transmission must address infections acquired during early childhood as well as those acquired by teenagers and adults

http://ukpmc.ac.uk/abstract/MED/1832236/reload=0;jsessionid=FFaqKdmWgrvyfcjsL01m.0

Iako izdvojen, ovaj je primjer reprezenatativan. Ovake formulacije, utemeljene na ničemu, ne zaslužuju da ih se prima ozbiljno.

Glavni motiv za ovo cijepljenje, kao i “nadu u cjepivo protiv hepatitisa C” i HIV-a, osim u “svjetskim strategijama”, vidim u rješavanju transfuzioloških, transplantacijskih i općenito bolničkih problema, nuspojava raznih lijekova, te iracionalnoj ambiciji “eradikacije uzročnika/bolesti”. Ne postoji drugi objektivan razlog za sveobuhvatno cijepljenje. Cijepljenje neće riješiti ove probleme, samo maskirati antigene na koje se testira.

* * HZJZ: “Nuspojave cijepljenja 2011”

HPV, rak grlića maternice, cijepljenje: Niti jednoj od žena koje umiru od raka maternice (moguće tretmana protiv raka i/ili starosti) cjepivo neće pomoći, govorimo o teoretskim budućim ženama za kojih 30-40 godina.

Infekcija HPV-om niti je potrebna niti je dovoljna za razvoj raka grlića maternice.

Uzmimo za raspravu da je potrebna, tojest, da 100% slučajeva raka grlića maternice, u ovom slučaju sadrži genotipove HPV-a protiv kojih se namjerava cijepiti. Zanemarimo brojeve 31 i 33 (wikipedia.hr). Zanemarimo sve ostale kofaktore koji prate kroničnu HPV infekciju, uključujući invazivne medicinske zahvate, i broj kroničnih ili opetovanih infekcija bez prisutnosti, ili koje su započele bez prisutnosti HPV-a, (koji se onda pojavio).

Ako je preko 90% HPV infekcija izlječivo, samoizlječivo, ili asimptomatsko (a stvarni postotak može biti samo veći), kako je moguće zaključiti da je hpv glavni uzročnik bolesti? Još bolju korelaciju daje XX diploidnost, jer se javlja u 100% slučajeva raka grlića maternice, iz čega bi mogli zaključiti da je rak grlića maternice nasljedna bolest, moguće recesivna, ili Y kromosom djeluje kao tumor supresor. Ovakav način razmišljanja ne vodi nigdje, i čini se kako je ova logička falacija duboko ukorijenjena u današnjem razmišljanju. Korelacije se mogu vući po volji, neki vole viruse, neki su na strani hormona, drugi vole droge, treći prehranu, četvrti nasljedne faktore i genetske markere, neki preferiraju bihevioralni pristup. Bez široke i pažljivo složene korelacijske matrice sa vremenskom funkcijom ovakve korelacije su bezvrijedne. Kontrolirani eksperiment nije izmišljen bez veze.

I na ovo pitanje moglo se odgovoriti u kliničkoj studiji, ali se odgovor, barem eksplicitno, ne vidi:

http://www.merck.com/product/usa/pi_circulars/g/gardasil/gardasil_pi.pdf

Iako je vakcina testirana u žena do 45 godina starosti, nije dokazana uspješnost iznad 26 godina starosti.. koliko žena obolijeva od raka vrata maternice prije 26 godina starosti?

Tablice 11, 14 i tablica 15, ključne riječi: HPV-related i HPV- 6-11-16-18 related.

Note 3: Table 11, 14, does not include cases due to non-vaccine HPV types.

Po definiciji su isključeni svi slučajevi CIN, VIN, AIS i bradavica u kojima nije ustanovljena prisutnost HPV-a protiv kojih se cijepi. Ono što ne vidimo jest apsolutno smanjenje učestalosti gore navedenih CIN, VIN, AIS, bradavica isl. Brojimo dakle pod pretpostavkom da su definirani genotipovi potrebni i dovoljni za izazivanje navedenih simptoma, što očito nije istina. Opet se vrtimo u krug..

U velikom dijelu studija ocjenjivane su zasebne komponente cjepiva. Kontrole (AAHS i fiziološka otopina) se slobodno miješaju.

Kako su se grupirale grupe “regardless of prior exposure” u tablici 14, i 15? Da nisu tamo završili neki naivni slučajevi neuspješne profilakse sa postuliranom, nedetektiranom “prijašnjom infekcijom”? Kako se ovo saznanje misli primijeniti u praksi?

Nisu dani podaci o uspješnosti imunizacije (titar antitijela) u slučajevima “uspješne profilakse” (tablica 11), kao niti u slučajevima djelomične profilakse (tablica 14 i 15).

Učinkovitost profilakse u tablicama 14 i 15 sve je samo ne impresivna i podaci su ovlaš grupirani i zamućeni.

Nije dokazano da “slučajevi uspješne profilakse” nisu “vironoše”. Vironoše su uvijek tamo negdje.. ako nisu cijepljeni to jest.

Iako je to bilo moguće, nije uspostavljena uzročno-posljedična veza između infekcije HPV-om i učestalosti predmalignih promjena. Nije određen mogući utjecaj AAHS na nastanak predmalignih promjena. Nije određen mogući utjecaj cjepiva na nastanak predmalignih promjena/njihovog sprečavanja. Na osnovi ovih podataka nema racionalnog razloga vjerovati da će cjepivo bitno smanjiti učestalost predmalignih promjena. Preko 90% predmalignih promjena u ovim studijama neće rezultirati rakom.

Također, ako je uspješnost cjepiva takva kakvom se prikazuje (100%) onda nema potrebe za cijepljenjem dječaka. Nema potrebe, sa stanovišta “ugrožavanja drugih”, niti cijepiti sve djevojčice koje to ne žele. Osim iracionalnog cilja “eradikacije bolesti”.

Kako provocirati rat s Iranom- par praktičnih prijedloga

Mladi Emanuel, i stari Emanuel.. fanatik od početka do kraja

Udruga “život ili cijepljenje”, opozicija ili kontrolirana alternativa?

“Najbolji način za kontrolirati opoziciju jest voditi ju” -Lenin

Iako se to ne čini po pravilima uvjerljivog pisanja, odmah na početku ću dati svoj kratki stav, ili osobno mišljenje ako želite: Da.  Nije mi poznata niti jedna udruga u Hrvatskoj, a upoznao sam ih dosta, koja ne ide “niz dlaku” vlasti / političkoj korektnosti, i/ili se ne bavi čime se već bavi prvenstveno zbog samopromocije/zarade.

Kriteriji prosudbe: politički korektan govor, marketing, organizacija, medijska penetracija, pozadina upletenih osoba (uglavnom imaju neki svoj newage, marketing, health, web ili sličan biznis “on the cutting edge”), premreženost, datum započinjanja djelatnosti i kako se uklapaju u “veću sliku”.

Postoji vrlo jednostavna špranca po kojoj kontrolirana “opozicija” djeluje:

1) manje ili više točno, uvijek parcijalno, definiranje problema u skladu s medijskim napisima, ali NIKAD u dubinu, često upuštanje u emocionalnu argumentaciju.

2) skupljanje podrške i kruga “simpatizera”, učlanjivanje novih članova isl., posebice se oslanjajući na simbole/ključne riječi  glavna je  aktivnost udruge/stranke. Informacije su u pravilu drugo ili trećerazredne.

3) neproduktivna djelatnost, bezvezne rasprave po delphi modelu, emotivni govori i predavanja na razini osnovne škole, grah s kobasicama (po mogućnosti makrobiotički ili vegetarijanski), pisanje otvorenih pisama, radne akcije, mirni ili manje mirni prosvjedi do par desetaka osoba isl.

4) stvaranje ovisnosti (o vodstvu)-  čitajte naše materijale i čekajte daljnje upute; osim izjava za javnost ništa se ne događa

5) pranje mozga (“edukacija”) u nekom od sljedećih područja: zdravlje, religija, organizacija društva, opće dobro, dobročinstvo  itd..(pro)  davanje “alternativne” filozofije života.

Već sam spomenuo cvjetajuće “demokratsko podzemlje” u Hrvatskoj u više prilika. Podzemlje je vrlo veliko i široko, sa stalnim ili privremenim organizacijama osnovanim u svrhu uspavljivanja i/ ili zaokretanja povremene  opozicije u neproduktivnim smjerovima, i povremenim oportunistima koji brzo bivaju asimilirani i/ili (po potrebi) diskreditirani. Postoji i tzv. “institucionalna opozicija” koja više ili manje aktivno sudjeluje u pravljenju i sprovođenju aktualne politike, prima institucionalnu financijsku potporu, i više ili manje se pojavljuje  u medijima kao “suprotstavljena vlasti” (zelena akcija, fso, grozd, homoudruge, udruge poslodavaca, komore obrtničke, poljoprivredne, gospodarske, ženske mreže, srpski forumi, zaklade ove one za sve oblike njege prema “zakinutim” članovima društva, sindikati isl.)

Nijedan kriterij zasebno nije dovoljan za postavljanje konačne dijagnoze, ali zadovoljavanje svih ili većine kriterija je vrlo dobar indikator, ako za ništa drugo, onda za nesposobnost. Kontrolirana opozicija ne mora svjesno biti kontrolirana, ponekad nije, ali dovoljno je da padne u okvire zadane  paradigme (vidi oportuniste). U većini slučajeva, ipak, radi se o svjesno kontroliranoj opoziciji, ako ne unutar same organizacije onda malo iznad nje, na “međuorganizacijskoj” razini. Nije potrebno da kontrolirana opozicija bude upućena u veći plan. Dovoljno je da u tome nalaze nekakav osobni interes i da ne predstavljaju nikakvu ozbiljnu opoziciju.

Oboružani ovakvim znanjem, pogledajmo pobliže udrugu “život ili cijepljenje”.

Udruga se pojavila nakon pandemije svinjske gripe, 2010., registrirana 2011., odmah “stručna” i sa skupim i profesionalno urađenim web site-om, manjim količinama poluozbiljne dokumentacije pomiješane sa smećem, crtićima isl. Niti jedan od navedenih osnivača nema profesionalne veze sa tematikom, (osim Mirjane Barbarić, koja je navodno 5 godina radila kao medicinska sestra u Klaićevoj ):

“…Mnogim ljudima koji su za sebe i svoju obitelj istražili temu cijepljenja u našoj zemlji i izvan nje je jasno da je cijepljenje sustavan, podmukao i krajnje opasan oblik eliminacije i potpune kontrole stanovništva.

Neki od tih ljudi smo mi, osnivači udruge ŽIVOT ILI CIJEPLJENJE, koji smo odlučili učiniti konkretne akcije u svrhu osvješćivanja stanovnika Republike Hrvatske na temu cjepiva, odnosno cijepljenja te mogućnosti izražavanja elementarnog prava svake osobe, prava na zdrav život, kroz promjenu trenutačne represivne zakonske regulative. (nigdje ne piše: prava na odbijanje cijepljenja)

Kao odgovor na nepostojanje adekvatne i nepristrane organizacije koja se bavi kompletnom tematikom cjepiva, odnosno cijepljenja, u studenom 2010. je pokrenuta udruga ŽIVOT ILI CIJEPLJENJE. U Republici Hrvatskoj do osnivanja udruge ŽIVOT ILI CIJEPLJENJE nije postajao niti jedan organizirani pravni subjekt koji jasno odgovara na pitanje mnogih građana Republike Hrvatske:

Da li su cjepiva, odnosno cijepljenje, štetna za mene i/ili moje dijete?

U siječnju 2011. Udruga je kompletirala proces registracije i službeno započela sa radom.”

“građani, legitimno, pravo, osvješćivanje, zdravlje, vizualni argumenti” bla bla.. pojavljuje se tu i “zavjerenički aspekt” bez da se ide u detalje, tek toliko kao ključna riječ, a “preveden” je i tekst Ivone Živković, poznate srpske autorice “teorija zavjera”.

Udruga ima viziju i misiju:

Misija

Kao prva hrvatska udruga u ovoj domeni, preuzeli smo na sebe odgovornost informiranja javnosti o štetnosti cjepiva, odnosno cijepljenja.

Vizija

Svoju misiju proširujemo zalaganjem za promjenu zakonske regulative koja uvjetuje obavezno cijepljenje. (činit će se da cjepidlačim, ali ne piše da će se zalagati za ukidanje obaveznog cijepljenja, nego samo za “promjenu zakonske regulative” koja uvjetuje obavezno cijepljenje)

i statut. Prostorije udruge nalaze se u Maksimirskoj 103, uz banku popolare, zakladu prsten, školu stranih jezika, udrugu sudskih tumača itd..

Osim što kao naglo kvalificirane i osposobljene osobe drže “gerilska” predavanja pristojne cijene (i upitnog sadržaja) po vrtićima i školama (s obaveznom predbilježbom), koja je njihova vizija?

Mirjana Barbarić objašnjava:

imuni sustav (tekst prepisan iz neke brošure sam izostavio):

i zdravlje:

…U svakidašnjem životu definicija zdravlja se najčešće veže samo uz odsutnost bolesti. Vrlo dobro znamo da pojedini ljudi bez obzira na svoje tjelesne nedostatke kažu da su zdravi te isto tako da ljudi koji se uvriježeno smatraju zdravima žive kao teški bolesnici ili osobe sa tjelesnim “hendikepom”.

Naučili su nas i sada se učimo međusobno kako je osoba zdrava samo onda kada nije bolesna. Smatram da nije dobro da nam bolest bude polazišna točka po kojoj definiramo zdravlje. Naviknuli smo da od bolesti stvaramo dramu i da se prema bolesti odnosimo kao prema najvećem neprijatelju. Čula sam za izreku koja kaže: “Nije problem u problemu nego u tvom odnosu prema problemu.” Smatram da nije dovoljna samo činjenica da si bolestan pa bi to sada trebalo izlječiti, nego je važna i činjenica zašto je došlo do bolesti. Zašto?

Što bi značilo duševno blagostanje? Da li se netko od Vas smatra duševno zdravim? Vjerujem da će većina Nas reći: “Pa naravno da sam duševno zdrav!”…  …smo skloniji pribjegavati jednostavnijim rješenjima poput tableta očekujući da će one riješiti sve naše probleme. Prethodno spomenuto “zašto” ostaje bez odgovora koji jako dobro znamo, ali si ga ne želimo priznati i tako tableticama gomilamo stvari unutar sebe. Vrlo često imamo razne izgovore, kada nam se ne da baviti sobom, a teoretski (a i instiktivno) znamo da je to u korist našeg zdravlja. Nakon određenog vremena kod nekih prije, a nekih kasnije dogodi se eksplozija….

….Slijedeći dio definicije je socijalno i ekonomsko blagostanje. Da li smatrate da živite u ekonomskom pa i socijalnom blagostanju?…Ovo su samo neke od stvari koje su važne za zdravlje pojedinca, a kojima ne posvećujemo previše pažnje….Sama ta činjenica nam govori kako previše pažnje ne posvećujemo sprečavanju pojave bolesti, nego više na liječenje bolesti. Drugim riječima više ulažemo u bolest nego u zdravlje. Danas preventivne mjere pretjerano ne zanimaju mnoge ljude u zdravstvu i politici jer sporo donose rezultate….

čitav proljev pročitajte ovdje, i ovdje, i ovdje

Ukratko, “tematika cijepljenja” samo je uvod u “problematiku zdravlja”, “zdravog života”, “brige o zdravlju”, “prevencije”, “promocije zdravlja”, “zdrave prehrane”, “zdravog okoliša”, “duševnog zdravlja” i “zalaganja za prevenciju”; u glavnom- službena politika Svjetske zdravstvene organizacije na svjetskoj razini. Iste one organizacije (SZO, WHO) koja provodi globalne programe cijepljenja: “sustavan, podmukao i krajnje opasan oblik eliminacije i potpune kontrole stanovništva.” Čak je i sama definicija zdravlja kojom Barbara barata, kao i gornja slikica “zdravlja” (potpune kontrole stanovništva) preuzeta direktno od WHO-a. Istom definicijom, programima i vokabularom barataju naše obrazovno-zdravstvene vlasti, protiv kojih se ova udruga “bori”.

Ista politika (samo njen drugi aspekt) predstavljena kao “alternativa” i “opozicija” .

Osnivači udruge čak koriste stranicu za reklamiranje svojih privatnih biznisa, od kojih se neki nalaze na istoj adresi (možda svi) kao i udruga.

Ivica Galić,  čas prosjak, čas magistar poslovne uprave s MBA diplomom “prestižnog američkog sveučilišta”, čas predsjednik udruge. Tečno govori newspeak i novogovor.

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.