Skip to content

“HZJZ-ov-crno-bijeli svijet….” (4): odgovor na neslužbeni komentar dr. sci. Kaića

Listopad 12, 2012

Povodom serije postova “HZJZ-ov crno-bijeli svijet bolesti i cijepljenja..”, na ove je stranice sa Odjela za cijepljenje nedavno upućen i neslužbeni komentar , koji se nalazi ovdje. Kako odgovor na komentar  zauzima mnogo više mjesta i znakove koji ne rade u komentarima, te tematski ne spada u rubriku “about”, objavljuje se kao zasebni post. Ukoliko g. Kaić ili netko drugi  to zatraži, njihovi odgovori također će biti objavljeni kao zasebni postovi.

E-mail adresa za eventualne priloge: zonasumraka2@yahoo.com

Poštovani g. Kaić, hvala na iskrenom i opširnom odgovoru i vremenu koje posvećujete edukaciji nepoznatih kritičara. Vaša nesebičnost motivirala me je da se obrađenim temama posvetim detaljnije i kvalitetnije. Nadam se da ću se uspjeti odužiti u istoj mjeri. Stoga, vrlo opsežan odgovor. Svoj stav i predrasude, jasno i nedvosmisleno ću iznijeti odmah na početku. Kasnije u tekstu potkrijepit ću, ne nužno i dokazati- na svoju sramotu, sve dosad iznesene tvrdnje vezane uz cijepljenje protiv 1) poliomijelitisa, 2) hepatitisa B i 3) HPV-a.

H.influenzae tip B kao uzročnik bakterijskog meningitisa u ovom kontekstu nije vrijedan posebne pozornosti jer ne postoje epidemiološki podaci koji bi to nedvosmisleno potvrđivali.

Mislim da ni vi ni ja ne patimo od posebnog manjka informiranosti, nego da se radi o fundamentalno različitim interpretacijama istih stvari. Razlika se može sažeti u jednoj rečenici: Korelacija ne znači kauzalizaciju; niti je kauzalizacija za spomenute viruse i učinkovitost cijepljenja protiv njih, poput poliomijelitisa (1,2,3 i..), HIV-a, hepatitisa B, i HPV-a ikad racionalno dokazana. Radi se samo o beskonačnom krugu cirkularne argumentacije, iskrivljene ad hoc hipotezama koje ne potvrđuju niti objektivni epidemiološki podaci.

Sve dosad napisano i razlog zbog kojeg je napisano na način kakav jest ne odnosi se isključivo na teoriju i praksu cijepljenja, niti na HZJZ, iako su “temeljne smjernice” (sic) univerzalne. Odnosi se prvenstveno na rastući totalitarizam kojeg primjećujem u svim publikacijama službene naravi- snove o eradikaciji bolesti i stvaranju ljepše, zdravije, educiranije, produktivnije, jednakije, mršavije ili deblje (ovisno o “individualnim potrebama”), moralnije, tolerantnije, socijalnije i po svemu bolje rase/naroda. Ne vidim nikakve definirane ili implicirane granice u ovim aktivnostima. Korištene kriterije smatram neujednačenima, deklarirane ambicije neprimjerene postojećem (ne)znanju, egotistične i totalitarne. Zdrav razum i kritičke sposobnosti pokraj ovako utopijskih, prividno racionalno formuliranih ciljeva neizbježno zauzimaju podređenu ulogu. Polarizacija na relaciji “mi ( promicatelji javnog zdravlja) i oni ( protivnici zdravlja)” uvelike pospješuje radikalizaciju.

Ovakvo stanje stvari smatram nezdravim i ovakvu radikalizaciju štetnom. Stoga mi je drago da ste se javili, čime sam u određenoj mjeri i počašćen, iako ne znam kako ste u moru sličnih napisa odabrali baš moj. Pozdravljam i odluku da se podaci iz nuspojava cijepljenja učine lako dostupnima.

Nisam pobornik homeopatije, kakvim se obično prikazuju “protivnici cijepljenja”. Smatram da su idejni koncepti cijepljenja i homeopatije vrlo slični. Bitna razlika sastoji se u tome da teorija i praksa cijepljenja navodno počivaju na čvrstim znanstvenim temeljima i dokazima. Jedini problem jest što ti temelji i nisu baš tako čvrsti kao što se obično misli. I sami kažete da se HZJZ ne vodi znanstvenim standardima, niti je to objektivno moguće. Kakvim se standardima vodi obični smrtnici mogu samo nagađati iz službenih publikacija, iz kojih se može iščitati da se radi o političkim smjernicama- “usklađenosti sa pravnom stečevinom EU”, “potencijalnim rizicima”, “rizicima vezanim za moguće klimatske promjene”, “rizicima možebitne zlonamjerene uporabe”* isl. Očito, uz ovakve “možda” i “ako” potrebna je velika doza vjere u 1) “možebitne” opasnosti, 2) vlastite sposobnosti, 3) sposobnosti i dobronamjernost nadređenih institucija, 4) kvalitetu fundamentalnog znanstvenog rada na kojima se dane smjernice navodno temelje, 5) farma-industriju i 6) moralnu ispravnost vlastitih postupaka.

Smatram da je ta vjera neopravdana..

* Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopis za 2010. godinu (str. 191)

Taksonomija, epidemiolologija, cijepljenje, i eradikacija bolesti

Kao što sam već izravno ili neizravno iznio i djelomično argumentirao, određena cjepiva smatram nepotrebnima sa javno-zdravstvenog stanovišta, individualnu i javnozdravstvenu korist od cijepljenja prenapuhanom, strah od ozbiljnih bolesti u nedostatku cijepljenja iracionalnim. Djelotvornost i rezultate koji se pripisuju određenim cjepivima smatram upitnim i neosnovanim, dijagnostičke metode, postojeću klasifikaciju bolesti/uzročnika i teoriju širenja bolesti nedovoljno pouzdanima za davanje kategoričkih izjava i usko definirani epidemiološki pristup. Teoriju “kolektivnog imuniteta” i način na koji se primjenjuje smatram šarlatanskom. Nuspojave cijepljenja smatram nedovoljno istraženima i zanemarenima.

Dugoročni projekt “eradikacije bolesti” smatram neodrživim i iracionalnim u svjetlu činjenice da se cijepljenjem vrši selektivni pritisak na postojeće patogene da “evoluiraju” u potencijalno opasnije i neidentificirane oblike. Sa molekularnog gledišta, promjena epitopa postuliranog virusa ili bakterije je relativno jednostavan proces u usporedbi sa stjecanjem rezistencije na antibiotik. Postoje i konkretni slučajevi koji idu u prilog tome. Istovremeno se živi u konstantnom strahu od pojave novih virusa i bolesti na koje ne postoji prirodni ili umjetno stečeni imunitet. Iz ovog začaranog kruga paranoje izlaz ne postoji.

Nedovoljna kritičnost

Sve napisano odnosi se u u prvom redu na nepotkrijepljene i neutemeljene izjave koje se mogu naći u službenim dokumentima i izjavama. Neke od njih sam citirao, poput interpretacije procijepljenosti protiv tetanusa i cijepljenja protiv gripe, te tvrdnje o učinkovitosti Gardasila u sprečavanju raka.

U slučaju interpretacije procijepljenosti 60-godišnjaka protiv tetanusa dodatni komentar nije potreban. Nema dokaza da je cijepljenje protiv gripe učinkovito, epidemioloških ili znanstvenih. Nema dokaza da će Gardasil smanjiti učestalost raka grlića maternice, epidemioloških ili znanstvenih.

U oko upada i da se u dokumentima pod nazivom “nuspojave cijepljenja” u stvari dokazuje/ prikazuje učinkovitost cijepljenja grafikonima i bespotrebno uljepšanim tablicama (sa zvjezdicom), kao i implikaciju da uspjeh cjepiva protiv ospica dokazuje učinkovitost ili potrebu cijepljenja općenito, dok je istovremeno (u istom dokumentu) MoParRu cjepivo sa najvećim brojem nuspojava (prijavljenih/ neprijavljenih), i čak bi se moglo smatrati rizičnim faktorom u širenju bolesti protiv kojih bi trebalo štititi. Koji laboratorijski test bi bio relevantan u potvrdi ili eliminaciji bolesti protiv kojih se cijepi živim,  ili navodno inaktiviranim cjepivom sa istim imunogenim svojstvima, nisam u stanju zamisliti. Pozdravljam odustajanje od žive vakcine.

Osim navedenog, implicirana nekritičnost, ako hoćete, odnosi se na nekritičnost prema stupnju kolektivnog znanja javnozdravstvene zajednice i na njemu utemeljenu spremnost na zakonsku prisilu. Ovo je znanje široko prihvaćeno samo u krugu javnozdravstvene zajednice.

Što se tiče ostaloga i dodatnoga, ne nužno istim redoslijedom kojim ste išli vi:

Izolacija virusa poliomijelitisa i izolacija virusa općenito: naveo sam da neki autori imaju sumnje u valjanost dokaza postojanja virusa poliomijelitisa. Nisam svjestan originalne literature izolacije virusa i dokazivanja njegove patogenosti, i ta se činjenica prima isključivo na vjeru, ali znam da se “izolacija virusa” nije rutinski vršila iz stolice bolesnika prije pedeset godina jer se ne vrši ni danas. Ni u kliničkoj dijagnostici ni u znanstvenim radovima.

Serodetekcija na staničnoj kulturi nije izolacija virusa. (ni qRT PCR nije izolacija virusa)

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1522339/

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2599384/pdf/yjbm00322-0003.pdf

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1620918/pdf/amjphnation00358-0012.pdf

Izolacija kojeg virusa? Brunhilde, lansing, leon, sabin, salk, Echo, Coxsackie, enterovirusa, SV40, majmunskih virusa, majmunskih bubrega, Hela antigena? Kakav je utjecaj stanične kulture na rezultate?

Serodetekcija kojih epitopa kojim antitijelima? U kojim koncentracijama i uz kakvu krosreaktivnost? U koliko slučajeva je uspijevala “izolacija”= “propagacija virusa u kulturi”, a u koliko slučajeva se radilo o “indirektnim metodama”:

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1575072/pdf/califmed00157-0049.pdf

(str. 5, desni stupac)

kao i danas, i tada se “najvrhunskija znanost” vršila u određenoj instituciji:

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2542038/pdf/bullwho00564-0104.pdf

Postoji veliki problem sa ovako slobodnim interpretacijama toga što konstituira “izolaciju” virusa, kao i sa većinom dijagnostičkih metoda, kvalitetom, reproducibilnošću i točnošću laboratorijskih nalaza, kvalitetom znanstvenih radova na kojima se baziraju i kvalitetom znanstvenih radova kojima se navodno utvrđuju uzročno-posljedične veze u nastanku bolesti. Adekvatne negativne kontrole u ovim radovima u pravilu ne postoje, kao ni u testovima, dok je vjerojatnost artefakata značajna na svakom koraku. Derivacije derivacija nepreciznih i netočnih podataka ne mogu proizvesti točne i precizne podatke.

I dok je nerealno očekivati istinsku izolaciju virusa u standardiziranoj dijagnostici, razumno je očekivati da se ona vrši barem pri originalnoj “izolaciji”, no i u današnjoj hiperprodukciji “virusnih izolacija” rijetki su slučajevi koji zadovoljavaju minimalne znanstvene standarde, a kamoli Kochove postulate ili neke od njihovih virusnih “derivata”. Iznimke su uglavnom ograničene na bakteriofage i biljne viruse.

Ali ne želim inzistirati na ovoj liniji argumentacije, ona nije potrebna. Ograničit ću se na “epidemiološki pristup” i prihvaćenu klasifikaciju virusa.

Kako se može tvrditi uzročno-posljedična veza između navodnog uzročnika (virusa a,1,2,3)i točno određene bolesti (A ), ako navodni uzročnik bolesti A (virus a 1,2,3) “izaziva” više različitih sindroma/bolesti (A, X;Y;Z) i u 95 % slučajeva ne izaziva nikakve simptome dok, ako i zanemarimo ostale faktore, postoje drugi virusi (b, c, i d) koji “uzrokuju” iste simptome bolesti A=B=C=D, a koja se u nedostatku optuženog uzročnika tako ne zove, već primjerice “A-like disease”?

Stvar dodatno komplicira činjenica da virusi b, c, d i još “neidentificirani” virusi x,y, z također “uzrokuju” i simptome (X,Y, Z), koji se pripisuju virusu (a1,2,3), i da se i u do 40% slučajeva bolesti A nije mogla utvrditi prisutnost virusa a123, b, c, ili d.

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1551375/pdf/amjphnation01094-0052.pdf

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1929945/pdf/bullnyacadmed00458-0057.pdf

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1575072/pdf/califmed00157-0049.pdf

Proizvoljna pretpostavka da je virus (a) uzročnik bolesti (A), nazovimo tu funkciju f(a)->A ne može se dokazivati na način da je A= f(a), ako je u slučaju bolesti A prisutan virus (a), tojest ako je A=f(a). Skraćeno: f(a)->A, ako je A= f(a). Sa ovako ustanovljenim pouzdanim “dijagnostičkim” metodama otišlo se i korak dalje, dokazujući da A≠A, ako A≠f(A) (cijepljeno protiv a), tojest da je A=A ako i samo ako je A=f(a), ili da je A,B,C,D,X,Y, Z =f (a ili b ili c ili d ili x ili y ili z ili..) ako je A,B, C, D, X, Y, Z=f (a ili b ili c ili d ili x ili y ili z ili…)

Ovo su klasični primjeri cirkulariteta.

Ako pretpostavimo da je f(polio virus 1,2,3)->paraliza, to što danas djeca ne ostaju paralizirana (ako je to istina), samo upućuje na činjenicu da nije cjepivo bilo to koje je suzbilo paralizu, jer su polio123 virusi bili “odgovorni” za 50-70% slučajeva paralize. Istovremeno vidimo da virusi protiv kojih se nije cijepilo više ne uzrokuju paralizu..

Ako paralize još uvijek ima, kako je to moguće ako smo uklonili uzročnika? Mora da virus poliomijelitisa123 nije bio uzročnik, ili da cijepljenje nije učinkovito..

Može se, jednako tako, tvrditi i suprotno:  Cjepiva su suzbila one slučajeve u kojima su poliovirusi uzrokovali paralizu, ali sad ju uzrokuju drugi virusi..

Učinkovitost “vakcine” može se naslutiti iz tablice 2. u http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1575072/pdf/califmed00157-0049.pdf

Moglo bi se sa jednakom, ako ne i većom validnošću, tvrditi da je broj slučajeva pao unatoč cijepljenju, a ne kao rezultat cijepljenja.

Ovako iskrivljeni zaključci artefakt su ad hoc pretpostavki da virusi a, b, c, d….uzrokuju bolest A i da se cijepljenjem suzbila bolest A, od kojih niti jedna nije dokazana. Ove dvije pretpostavke ne mogu istovremeno biti istinite prema dostupnim podacima.  Sic erat scriptum:  “kolektivni imunitet”

Moguće je zaključiti da je postojeća klasifikacija uzročnik/bolest povijesni artefakt, određen prvenstveno time tko je što uspio prvi “izolirati”, objaviti i proizvesti cjepivo u općoj političkoj utrci za cjepivom. Grafovi cijepljenja, prema tome, ne dokazuju ništa osim da se antitijelo u određenim uvjetima, manje ili više specifično, veže na antigen, ali to se ionako ne dovodi u pitanje. To što su neka djeca ostajala paralizirana ne dokazuje da je to bilo zbog virusa poliomijelitisa.

Istim kružnim metodama, (uz druge “metode”) dokazuje se i djelotvornost novih cjepiva, što ću opisati kasnije na primjeru Gardasila.

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/?term=enterovirus+poliomyelitis

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=coxsackie%20paralysis

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=echo%20paralysis

 1. Procjena očekivanih nuspojava na osnovi kliničkih studija i postmarketing podataka.

Savršeno je jasno da prijavljivanje nuspojava nikad ne može dati realnu sliku, niti to itko razuman očekuje. Jednako tako, dokazivanje neškodljivosti cjepiva ne može se bazirati na broju prijavljenih nuspojava. Isto tako, prijave bolesti ne mogu se smatrati realnim pokazateljem suzbijanja bolesti, a još mannje navodnog uzročnika bolesti. Kliničke studije bilježe samo kratkoročne nuspojave, i to isključivo simptomatski i deskriptivno, samo jedne serije cjepiva, u nekontroliranim uvjetima.

2. Analize o potrebitosti, korisnosti, i očekivanih nuspojava Gardasila i Cervarixa, kvaliteta analize

Drago mi je da se to provodi, što je i očekivano, ali uvažit ćete činjenicu da bi ovakvi podaci trebali biti objavljeni i javno dostupni, barem ako se na njih poziva u formiranju javno-zdravstvene politike. Nitko ne očekuje da se objavljuju sve analize, samo one kojima se opravdavaju prisilni medicinski i ostali postupci u “interesu javnog zdravlja”, posebice u svjetlu hiperprodukcije službenih izvješća i nacionalnih planova. Ovakav uradak trebao bi se, među ostalim, pozivati na originalne, “peer-rewieved” znanstvene članke, ne isključivo službeno-epidemiološke naravi, na kojima se baziraju ključne tvrdnje. Pri pisanju takvih publikacija često se primijete i dotad nezamijećeni nedostatci. U tom slučaju, vjera u opravdanost cijepljenja ne bi počivala samo na “imenima i ljudima” koji iza njega stoje i bespotrebno na sebe preuzimaju nadljudsku odgovornost.

Nažalost, ovo je samo goli minimum. Procjena učinkovitosti i očekivanih nuspojava temelji se na neadekvatnoj metodologiji kakva se koristi u kliničkim testovima. Također, ne postoji dovoljan broj znanstvenih studija kojima se procjenjuje dugoročni kumulativni učinak cijepljenja na opće zdravlje u odnosu na necijepljenu djecu. Ova bi studija bila relativno jednostavna sa epidemiološkog stanovišta čak i u Hrvatskoj, iako relativno dugotrajna. Takva je studija, nezavisna i bez konflikta interesa, potrebna. Vjerujem da je moguće iz “stada” izdvojiti dovoljan broj djece čiji se roditelji protive cijepljenju i trenutno se “skrivaju” od nadležnih službi (i koja bi bila zaštićena “kolektivnim imunitetom”) bez da se ugrožava javno zdravlje. Svi zdravstveni podaci su ionako već centralizirani. U interesu potpune transparentnosti, i uz danu suglasnost, bilo bi poželjno da podaci po završetku studije barem djelomično budu objavljeni po imenima, ili oib-u. Studija bi trajala do prvog razreda osnovne škole, a praćenje očito doživotno, uzimajući u obzir u kojem smjeru se kreće svjetski zdravstveni sustav.

Nije mi potpuno poznata pravna regulacija drugih zemalja ili njihove preporuke (jednako tako kompetentne tamo kao vaše ovdje), ali vjerujem da cijepljenje nije obavezno u dosta velikom broju država, što ne znači da su njihovo zdravstvo ili zdravstveni djelatnici bolji od hrvatskih.

Nitko nema ništa protiv kompetentnih preporuka, samo protiv prisilnog cijepljenja.

3. Podrugljivost, u onoj mjeri u kojoj se može smatrati da je prisutna, ograničena je na određene formulacije i/ili tvrdnje, dijelom na medijske napise i kampanje strašenja bolestima, dijelom na nepostojanje objektivnih standarda..

Koji se objektivni standardi primjenjuju u ocjenjivanju je li cijepljenje protiv nekog uzročnika bolesti od “javno-zdravstvenog ineresa” (obavezno) ili nije, osim činjenice da bolest, potencijalno ozbiljna postoji, i da je protiv njenog navodnog uzročnika proizvedeno i učinkovitim ocijenjeno cjepivo bez previše dokumentiranih nuspojava? Jednako tako ne postoje jasni standardi u ocjenjivanju uspješnosti programa cijepljenja. Potonje nije moguće u okvirima današnje taksonomije bolesti, ali prvo je svakako potrebno.

Jasni, kvalitativni i kvantitativni kriteriji u vidu: zaraznost/kontagioznost, (prenošenje sa čovjeka na čovjeka sa x% vjerojatnosti), infektivnost (ozbiljnija bolest u x% zaraženih slučajeva ,koja u x% sluačajeva ostavlja trajne posljedice ili uzrokuje smrt), učestalost u populaciji, očito su odsutni. Ovo ne znači nužno da određeno cjepivo ne bi bilo korisno ili potrebno određenim pojedincima i grupama, nego da nije nužno od “javno-zdravstvenog” interesa. Interes javnog zdravlja glavna je, i koliko znam jedina zakonska osnova za prisilno cijepljenje, pa bi bilo dobro znati što je to. Očito, od javno-zdravstvenog interesa su nezarazne/slabo zarazne i/ili ne posebno opasne i/ili bolesti niske učestalosti. Za očekivati bi bilo da je od javno-zdravstvenog interesa nešto što ima realne šanse ozbiljnije ugroziti zdravlje većeg broja ljudi u razumnom vremenskom periodu, bez snažnije korelacije sa drugim definiranim faktorima rizika- nasljednim, okolišnim, bihevioralnim ili medicinskim. “Eradikacija bolesti” cijepljenjem nije podržana niti jednim suvremenim, osim možda kineskim i sjevernokorejskim ustavom (ako ga imaju). Nije potvrđena empirijski, niti je razumno moguća. Bolesti/uzročnici bolesti, koje/koji nemaju ovakav potencijal ne mogu se smatrati od javno-zdravstvenog interesa, nego individualnim zdravstvenim pitanjem. Tko se želi zaštiti, svakako, ali opravdanja za prisilno cijepljenje nema. Ovo je posebice slučaj u bolesti koje se prenose dobrovoljnim, intimnim kontaktom između osoba, čija je učestalost niska i nisu zarazne u gornjem smislu riječi, kao i teoretski postuliranih, a ne stvarno okarakteriziranih uzročnika bolesti (npr. virus SARS-a, virus svinjske gripe, virus ptičje gripe, virus zapadnog Nila).

Teorija “kolektivnog imuniteta”, osim kao zbroja indivualnih imuniteta, prilično je labava i široka konstrukcija, empirijski nepotkrijepljena za većinu cjepiva i teoretski ekstrapolirana na situacije gdje se ne može primijeniti, te se u potpunosti urušava kada se selektivno primjenjuje na imunitet stečen cijepljenjem. Potpuno je neprimjenjiva u slučaju antibakterijskih cjepiva i cjepiva protiv bakterijskih toksina.

Da završim sa poliomijelitisom: Kako se može tvrditi eradikacija virusa poliomijelitisa ako se rutinski ne testiraju slučajevi kompatibilni sa blagom kliničkom slikom ovog virusa, svi registrirani slučajevi meningitisa, svi slučajevi encefalitisa, i reprezentativan uzorak zdrave populacije? Suvremenim i metodama od prije 50 godina. Ne može.

Štoviše, ovakva studija za bilo koju bolest, po istim standardima koji se primjenjuju na viruse kao uzročnike bolesti, nedvosmisleno bi dokazala da cjepiva uzrokuju sve bolesti. Ovo očito nije validan zaključak, jer opće-prihvaćeni, usko definirani epidemiološki standardi nisu validni. Ovo proizlazi iz činjenice da je prisutnost antitijela u slučaju cijepljenja dokaz imuniteta, u odsustvu cijepljenja indikacija infekcije. U slučaju prisutnosti antigena, ako je osoba cijepljena-to znači da je cijepljena, a ako nije- da je inficirana; ako je cijepljena, onda nije vironoša, ako nije cijepljena, onda je vironoša; ako je cijepljena, da je zaštićena, ako nije cijepljena, da se izlaže riziku..  U ovakvom kugu teško je tvrditi bilo što- osim postojanja dvostrukih standarda.

Očekivane nuspojave

Opće je poznato da su prve vakcine protiv poliomijelitisa bile kontaminirane svim i svačim, među ostalim i sa sv40 (dakle, nije se radilo o nikakvim izoliranim virusima), koji se u udžbenicima nalazi odmah do papiloma virusa kao mogući uzročnik raka. Kakve se moguće kontaminacije nalaze u pojedinim današnjim cjepivima i nekim prijašnjim cjepivima možda jednog dana isto tako otkrijemo naknadno. Takve grafove ne vidimo u publikacijama koje se bave učinkovitošću i bezopasnošću cjepiva.

Hepatitis B kao ozbiljna bolest od javno zdravstvenog interesa:

Moje riječi bile su otprilike “hepatitisne infekcije u pravilu bezopasne, osim u slučaju konifekcije sa…”

Tako su nas učili u školi dok se protiv hepatitisa B nije cijepilo. Mogu samo pretpostaviti otkuda je ovo znanje dolazilo.. Ali znanost, ili ono što tako nazivamo, napreduje.. Ipak mislim da smo malo pomiješali termine. Ja možda nisam dovoljno jasno definirao što smatram infekcijom, dok vi izjednačavate detekciju navodnog virusa (aglutinina) sa kliničkim simptomima hepatitisa, nazivajući bolest/virus hepatitis B. Korelacija ni približno nije 100%. Infekcija hepatitisom B navodno se može manifestirati simptomima sličnim gripi ili biti asimptomatska, u kojem slučaju prolazi nedetektirano, dok hepatitis može biti uzrokovan drugim, pa i “neidentificiranim virusima”, ili drugim faktorima.

Kako je hepatitis B javno zdravstveni problem? Rizične skupine za kliničku sliku i laboratorijski nalaz hepatitisa B su jasno definirane. Zbog nepoznatog slobodno postuliranog načina širenja (osim krvlju, iglama, s majke na dijete, navodno spolno isl.) i potencijalnih asimptomatskih “vironoša”?

Prema grafu registriranih slučajeva hepatitisa B nije moguće istovremeno tvrditi da je virus hepatitisa B lako zarazan, da je zaraza virusom hepatitisa B posebno opasna, i da istovremeno postoji epidemiološki značajan broj asimptomatskih “vironoša”.

Dakle, jedno ili više od od sljedećeg je moguće:

  1.  hepatitis B je pametan virus (kao i njegovi srodnici) koji posebno mrzi rizične skupine.

2.   asimptomatski “vironoše” su iznimno rijetki i ne predstavljaju javno zdravstveni problem kao prijenosnici bolesti.

  1. korelacija između zaraze hepatitisom B i bolesti zvane hepatitis B je mnogo manja od korelacije između pripadnosti rizičnoj skupini i obolijevanja od hepatitisa-> hepatitis B nije glavni uzročnik bolesti, tojest, zanemariv je u odnosu na druge faktore.
  2. Hepatitis ne uzrokuju virusi hepatitisa.

I drugi su “pametni”, ne samo ja: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2249068/pdf/tacca00117-0253.pdf

Učinkovitost cijepljenja protiv hepatitisa B. Cijepljenje je započeto 1999. Uz procijepljivanje svih koji su se dali procijepiti u Hrvatskoj danas vjerojatno ne postoji više od milion propisno cijepljenih. Vi dakako imate točne podatke, ja samo nagađam. To ostavlja preko 3 i pol miliona necijepljenih potencijalnih “vironoša” i potencijalnih žrtava hepatitisa B. Kako se pad učestalosti hepatitisa B (bolesti) od 65%** u ovom slučaju može objasniti postojećim programom cijepljenja i kolektivnim imunitetom stečenim cijepljenjem, ako je procijepljenost oko 20%?

Na ova, i druga pitanja, djelomično se može odgovoriti jednostavnom statistikom HBV pozitivnog testa u dobrovoljnih davaoca krvi, od kojih pretpostavljam niti jedan ne pati od akutnog ili kroničnog hepatitisa- A, B, C ili D. Pod pretpostavkom da su dijagnostički testovi dovoljno pouzdani, što objektivno ne mogu biti… viša osjetljivost-više pozitivnih, manja osjetljivost- manje pozitivnih..

Kao što vidimo, i hepatitis B je uvelike obavijen debelim velom mitologije:

Control and the possible elimination of transmission of HBVinfection is possible with the appropriate use of hepatitis B vaccines. The prevention of chronic HBVinfection “has the potential “of reducing the“association burden”(navodnici dodani) of chronic liver disease and primary hepatocellular carcinoma. Worldwide, strategies for the effective use of hepatitis B vaccine have been developed and are being implemented in those areas where childhood transmission is the predominant source of chronic HBVinfections. However, in the United States and other areas with “low”(navodnici u originalu) rates of HBVinfection, current vaccination strategies have not been effective and have not fully taken into account the multifaceted epidemiology of HBVinfection in those areas. Unfortunately, the majority of infections occur among adults who have been the most difficult to access, who acquire infection before they realize they are at risk, and where the changing epidemiology of HBVinfections among the various risk groups only emphasizes the problems of vaccine delivery. In addition, the majority of persons receiving vaccine as a result of the current strategy to immunize adult high-risk groups have been persons who acquire HBVinfection through occupational exposure, a group that accounted for no more than 5% of cases even before vaccine was introduced. The failure of the current immunization strategy to prevent a disease with significant health care and economic consequences is beginning to cause a reevaluation of this approach. A comprehensive approach to eliminating HBV transmission must address infections acquired during early childhood as well as those acquired by teenagers and adults

http://ukpmc.ac.uk/abstract/MED/1832236/reload=0;jsessionid=FFaqKdmWgrvyfcjsL01m.0

Iako izdvojen, ovaj je primjer reprezenatativan. Ovake formulacije, utemeljene na ničemu, ne zaslužuju da ih se prima ozbiljno.

Glavni motiv za ovo cijepljenje, kao i “nadu u cjepivo protiv hepatitisa C” i HIV-a, osim u “svjetskim strategijama”, vidim u rješavanju transfuzioloških, transplantacijskih i općenito bolničkih problema, nuspojava raznih lijekova, te iracionalnoj ambiciji “eradikacije uzročnika/bolesti”. Ne postoji drugi objektivan razlog za sveobuhvatno cijepljenje. Cijepljenje neće riješiti ove probleme, samo maskirati antigene na koje se testira.

* * HZJZ: “Nuspojave cijepljenja 2011”

HPV, rak grlića maternice, cijepljenje: Niti jednoj od žena koje umiru od raka maternice (moguće tretmana protiv raka i/ili starosti) cjepivo neće pomoći, govorimo o teoretskim budućim ženama za kojih 30-40 godina.

Infekcija HPV-om niti je potrebna niti je dovoljna za razvoj raka grlića maternice.

Uzmimo za raspravu da je potrebna, tojest, da 100% slučajeva raka grlića maternice, u ovom slučaju sadrži genotipove HPV-a protiv kojih se namjerava cijepiti. Zanemarimo brojeve 31 i 33 (wikipedia.hr). Zanemarimo sve ostale kofaktore koji prate kroničnu HPV infekciju, uključujući invazivne medicinske zahvate, i broj kroničnih ili opetovanih infekcija bez prisutnosti, ili koje su započele bez prisutnosti HPV-a, (koji se onda pojavio).

Ako je preko 90% HPV infekcija izlječivo, samoizlječivo, ili asimptomatsko (a stvarni postotak može biti samo veći), kako je moguće zaključiti da je hpv glavni uzročnik bolesti? Još bolju korelaciju daje XX diploidnost, jer se javlja u 100% slučajeva raka grlića maternice, iz čega bi mogli zaključiti da je rak grlića maternice nasljedna bolest, moguće recesivna, ili Y kromosom djeluje kao tumor supresor. Ovakav način razmišljanja ne vodi nigdje, i čini se kako je ova logička falacija duboko ukorijenjena u današnjem razmišljanju. Korelacije se mogu vući po volji, neki vole viruse, neki su na strani hormona, drugi vole droge, treći prehranu, četvrti nasljedne faktore i genetske markere, neki preferiraju bihevioralni pristup. Bez široke i pažljivo složene korelacijske matrice sa vremenskom funkcijom ovakve korelacije su bezvrijedne. Kontrolirani eksperiment nije izmišljen bez veze.

I na ovo pitanje moglo se odgovoriti u kliničkoj studiji, ali se odgovor, barem eksplicitno, ne vidi:

http://www.merck.com/product/usa/pi_circulars/g/gardasil/gardasil_pi.pdf

Iako je vakcina testirana u žena do 45 godina starosti, nije dokazana uspješnost iznad 26 godina starosti.. koliko žena obolijeva od raka vrata maternice prije 26 godina starosti?

Tablice 11, 14 i tablica 15, ključne riječi: HPV-related i HPV- 6-11-16-18 related.

Note 3: Table 11, 14, does not include cases due to non-vaccine HPV types.

Po definiciji su isključeni svi slučajevi CIN, VIN, AIS i bradavica u kojima nije ustanovljena prisutnost HPV-a protiv kojih se cijepi. Ono što ne vidimo jest apsolutno smanjenje učestalosti gore navedenih CIN, VIN, AIS, bradavica isl. Brojimo dakle pod pretpostavkom da su definirani genotipovi potrebni i dovoljni za izazivanje navedenih simptoma, što očito nije istina. Opet se vrtimo u krug..

U velikom dijelu studija ocjenjivane su zasebne komponente cjepiva. Kontrole (AAHS i fiziološka otopina) se slobodno miješaju.

Kako su se grupirale grupe “regardless of prior exposure” u tablici 14, i 15? Da nisu tamo završili neki naivni slučajevi neuspješne profilakse sa postuliranom, nedetektiranom “prijašnjom infekcijom”? Kako se ovo saznanje misli primijeniti u praksi?

Nisu dani podaci o uspješnosti imunizacije (titar antitijela) u slučajevima “uspješne profilakse” (tablica 11), kao niti u slučajevima djelomične profilakse (tablica 14 i 15).

Učinkovitost profilakse u tablicama 14 i 15 sve je samo ne impresivna i podaci su ovlaš grupirani i zamućeni.

Nije dokazano da “slučajevi uspješne profilakse” nisu “vironoše”. Vironoše su uvijek tamo negdje.. ako nisu cijepljeni to jest.

Iako je to bilo moguće, nije uspostavljena uzročno-posljedična veza između infekcije HPV-om i učestalosti predmalignih promjena. Nije određen mogući utjecaj AAHS na nastanak predmalignih promjena. Nije određen mogući utjecaj cjepiva na nastanak predmalignih promjena/njihovog sprečavanja. Na osnovi ovih podataka nema racionalnog razloga vjerovati da će cjepivo bitno smanjiti učestalost predmalignih promjena. Preko 90% predmalignih promjena u ovim studijama neće rezultirati rakom.

Također, ako je uspješnost cjepiva takva kakvom se prikazuje (100%) onda nema potrebe za cijepljenjem dječaka. Nema potrebe, sa stanovišta “ugrožavanja drugih”, niti cijepiti sve djevojčice koje to ne žele. Osim iracionalnog cilja “eradikacije bolesti”.

6 komentara
  1. Bernard Kaić permalink

    Poštovani anonimni blogeru, doista ste si dali truda i vremena za ovako opsežan tekst.
    Za potpun odgovor na Vaš tekst treba doista puno vremena, što nemam ovih dana, ali čim ulovim priliku, pročitat ću pažljivo sve linkove koje ste ugradili u tekst da vidim što Vas je to navelo na tolike pogrešne zaključke.
    Vaš je tekst, ogledan primjer Gish galopa, što onemogućava argumentiranu raspravu, tako da molim da uvažite činjenicu da nisu samo oni Vaši navodi na koje napišem odgovor pogrešni, već su i brojni drugi, ali nije moguće na sve njih odgovoriti.

    http://rationalwiki.org/wiki/Gish_Gallop

    Za sada bih se samo ograničio na to da ispravim tek jedan Vaših navod:
    Ja nisam napisao da se HZJZ ne vodi znanstvenim standardima. Napisao sam da rutinsko praćenje nuspojava ne može zadovoljiti “veliku znanstvenost”, ali uz sva ograničenja ima svoju svrhu i korist. Naime, HZJZ se itekako vodi znanstvenim standardima u svom poslu. Neznanstveni alati poput registra nuspojava, su sredstva koja su korisna za prikupljanje informacija i postavljanje hipoteza, a provjere hipoteza se provode prema svim pravilima struke i znanosti. Opet Vam ponavljam, ako Vas zanima koje i kakve znanstvene analize radimo, slobodno se javite izravno putem telefona ili elektronske pošte, koji su Vam dostupni na našim web stranicama. Ne namjeravam ovdje iznositi sav opseg našeg rada i s Vama se nadmudrivati u rječitosti.
    Naravno, komunikaciju možemo nastaviti samo ako budemo u ravnopravnom položaju, tj. da meni bude poznat Vaš identitet, kao što je Vama moj poznat.

    Zanimljivi su Vaši prikazi zaključivanja matematičkim jezikom, ali ništa više od toga.
    Cijeli je Vaš odgovor prepun pogrešnih premisa, pogrešnih interpretacija tekstova s interneta, pogrešnih interpretacija mog teksta na koji odgovarate i naravno da to sve rezultira brojnim pogrešnim zaključcima.

    Ako doista hoćete o bilo kojoj od ovih tema raspravljati, molim Vas, pošaljite mi upite emailom, ali (!) jedan po jedan, na način da postavite jasno pitanje, a ne da me zatrpate Gish galopom.

    A sve dok to ne učinite, molim da primite na znanje da ste u velikoj mjeri u krivu, nedostaje Vam medicinskog znanja, zaključke donosite na temelju pogrešnih premisa i neke od postojećih informacija pogrešno interpretirate.

    Ne trebate biti osobito počašćeni time što sam napisao komentar na Vašem blogu. Naime, nije Vam se obratio HZJZ, već ja, kao pojedinac.

    Srdačan pozdrav,

    Bernard Kaić

  2. Poštovani,
    ne znam zašto mislite kako vaše javljanje kao pojedinca ikako umanjuje čast učinjenu ovom blogu. Mi smo počašćeni, sviđalo se to vama ili ne. Ali vi se ipak ne javljate kao pojedinac, nego kao predstavnik određene profesije sa čvrstim uvjerenjima. Istina je da smo u neravnopravnom položaju. Vi sa ogromnim medicinskim znanjem, a ja sa slabašnim Gish gallopom.

    Počašćen sam također ponudom da svoje znanje razotkrijete, diskrecijski, meni osobno, ali mislim da to uistinu nije pošteno prema čitateljima, koliko god malobrojni bili.

    Što se tiče pogrešnog navoda; Navod nije bio precizan, ali je pretežito točan, i prije svega istinit. Ako se nuspojave cijepljenja ne određuju znanstvenom metodologijom, očito nije moguće tvrditi da se procjene koristi i nuspojava cijepljenja ocjenjuju znanstvenom metodologijom. Istina jest da se u ovom slučaju može tvrditi da vam je nešto imputirano što niste rekli. Zaključak ipak stoji.

    Da se HZJZ ne vodi znanstvenim standardima lako je provjerljivo, direktno i indirektno. Vodi se prvenstveno WHO smjernicama i to nije nikakva tajna.

    Kažete da operiram na krivim premisama. Moguće, iako malo vjerojatno. Možda kad nađete vremena možete identificirati te premise.

    Slažem se da nije moguće odgovoriti na sve navode u gornjem tekstu.

    Stoga nudim par točaka kojima se slobodno možete pozabaviti kad i ako vam se bude dalo, i na koje bi morali moći kompetentno odgovoriti:

    1. zašto i na temelju kojih informacija je uvedeno prisilno cijepljenje protiv hepatitisa B? Na temelju kojih informacija je program cijepljenja ocijenjen uspješnim. Očito, navodi iz nuspojava cijepljenja i izjava za javnost nisu dovoljni.
    2. Zašto i na temelju kojih informacija se želi uvesti prisilno cijepljenje protiv HPV-a? i uz koju pravnu podlogu?
    3. Zašto i na temelju kojih informacija je uvedeno prisilno cijepljenja protiv H. influenzae B. Zašto je program cijepljenja ocijenjen uspješnim? očito, statistika iz nuspojava cijepljenja nije dovoljna.
    4. Kako je tetanus zarazna bolest? Za savjet možete priupitati dr. S. koji navedene citate samostalno potpisuje u infektološkim glasnicima
    5. Definicija zarazne bolesti i bolesti od javnozdravstvenog interesa?
    6.Kojom metodologijom je zaključeno da se cijepljenjem protiv tuberkuloze “smanjuju i suzbijaju teži oblici bolesti”.

    znanstvene reference se podrazumijevaju.

    2 ili 3 točke po vašem izboru sasvim su dovoljne.

    lijep pozdrav

  3. 🙂 Ukratko….
    1. Nitko nikoga u Hrvatskoj ne cijepi prisilno. Program cijepljenja je procijenjen uspješnim na temelju smanjenja pobola od bolesti protiv kojih se cijepi. Nije moguće u ovu kućicu za upisivanje teksta unijeti grafikone kretanja bolesti, usporedbe dobneo-specifičnog pobola po dobnim skupinama prije i poslije uvođenja cijepljenja i ostale argumente koji to potkrepljuju.
    2. Nitko ne namjerava uvesti prisilno cijepljenje protiv HPV-a, kao što nitko nikoga u Hrvatskoj ne cijepi prisilno niti protiv bilo čega drugoga.
    3. Nije uvedeno prisilno cijepljenje protiv H. influenzae tia B. Program cijepljenja je procijenjen uspješnim na temelju smanjenja pobola od bolesti protiv kojih se cijepi. Nije moguće u ovu kućicu za upisivanje teksta unijeti grafikone kretanja bolesti, usporedbe dobneo-specifičnog pobola po dobnim skupinama prije i poslije uvođenja cijepljenja i ostale argumente koji to potkrepljuju.
    4. Tko Vam je rekao da je tetanus zarazna bolest? Tetanus je infektivna bolest jer je uzrokovana toksinom bakterije, ali nije zarazna u uskom smislu riječi, jer se ne prenosi s čovjeka na čovjeka. Ne znam tko je dr. S.
    5. Definicije zaraznih bolesti od interesa za suzbijanje u RH, tj. od javnozdravstvenog interesa imate na ova dva linka:
    http://www.hzjz.hr/epidemiologija/definicije_zb_08.pdf
    http://www.hzjz.hr/epidemiologija/definicije_zb_02.pdf
    6. Znanstvenom metodologijom.
    Trunz BB, Fine PEM, Dye C: Effect of BCG vaccination on childhood tuberculous meningitis and miliary tuberculosis worldwide: a meta-analysis and assessment of cost-effectiveness. Lancet 2006; 367:1173-1180.
    Camargos PAM, Guimaraes MDC, Antunes CMF: Risk assessment for acquiring meningitis tuberculosis among children not vaccinated with BCG: a case control study. Int J Epidemiol 1988; 17:193-197
    Bonifachich E, Chort M, Astigarraga A, et al: Protective effect of bacillus Calmette-Guérin (BCG) vaccination in children with extra-pulmonary tuberculosis, but not the pulmonary disease A case-control study in Rosario, Argentina. Vaccine 2006; 24:2894-2899.
    Rodrigues LC, Diwan VK, Wheeler JG. Protective effect of BCG against tuberculous meningitis and miliary tuberculosis — a meta-analysis. International Journal of Epidemiology, 1993, 22(6):1154–1158.
    Colditz GA et al. The efficacy of bacillus Calmette-Guérin vaccination of newborns and infants in the prevention of tuberculosis: meta-analyses of the published literature. Pediatrics, 1995, 96(1 Pt 1):29–35.
    Lijepi pozdrav,
    BK

  4. Bernard Kaić permalink

    Molim Vas da prestanete od mene tražiti odgovore ovim putem jer nemam vremena odgovarati na Vaše upite.
    Po načinu na koji pitanja postavljate, s unaprijed zadanim stavom i uz iznošenje potpuno netočnih podataka i uz pogrešno tumačenje postojećih informacija, nisam baš uvjeren da doista želite informacije.
    Moj je dojam da Vi putem pitanja želite javnosti prenijeti pogrešne informacije koje ste uklopili u svoje pitanje i na taj način ljude koji nemaju tako čvrst stav prema cijepljenju kao vi ili ja, dovesti u zabludu da se radi o beskorisnom postupku.
    Svakome tko ima stav poput Vas (a cilj vam je postići da vas bude što veći broj), logično se nameće pitanje: “Zašto onda stručnjaci preporučuju cijiepljenje, kad je ono tako bespotrebno?”. Slijedom toga nameće se naravno i odgovor: “Ili su neznalice, pa ne vide beskorisnost (i štetnost) koju sam ja prepametan unatoč nedostatku stručne edukacije otkrio; ili su korumpirani pa znaju sve što ja znam ali lažu narodu iz interesa.”
    S osobom koja tako razmišlja, a ne vidim kako biste drukčije mogli razmišljati kad se čvrsto uvjereni u svoje pogrešne premise, nemam što raspravljati.
    Sv e da Vaša želja jest informiranje, ja vam na žalost, nemam vremena niti sam ovlašten voditi dopisnu školu iz epidemiologije i/ili vakcinologije.
    Postoje institucije koje se bave edukacijom stanovništva, koje imaju za tu djelatnost dovoljno ljudi i vremena. To su obrazovne institucije, srednjoškolske i visokoškolske.
    Ako sam Vas pogrešno procijenio, ispričavam se. Međutim, na Vama je da sami procijenite u kolikoj se mjeri navod, koji kopiram iz nedavno objavljenog novisnkog članka, odnosi na Vas:
    “brojni nestručnjaci, blogeri i ‘rekreativni novinari’ zlonamjerno šire antivakcinacijsku paniku, neznanstveno propitkujući djelotvornost cjepiva i isto tako neznanstveno ‘dokazujući’ njegovu štetnost. Pri tome zanemarujući sve javno dostupne podatke, s kojima često nisu ni upoznati, a ako i jesu, spremno ih odbacuju kao dio ‘velike urote’.”.

  5. Bernard Kaić permalink

    P.S. Smijem li upitati gdje je nestao moj prethodni post, u kojem sam odgovorio na vaših šest pitanja?

    • nije nestao nigdje koliko je meni vidljivo… bio je na čekanju jer blog nisam otvarao dulje vrijeme.. sve što sam našao u “pretincu” ovom prilikom sam odobrio bez čitanja..
      neki komentari po meni nepoznatim kriterijima objavljuju se bez odobrenja i odmah, dok drugi čekaju odobrenje administratora..
      opsežniji odgovor prvom pogodnom prilikom

      lijepi pozdrav

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: