Skip to content

HZJZ-ov crno-bijeli svijet bolesti i cijepljenja- fanatizam cijepljenja?(2)

Rujan 12, 2012

Epidemiolozi “polažu velike nade” i u cijepljenje protiv HIV-a, iako nije adekvatno dokazano da a)  HIV postoji, b) uzrokuje AIDS  c)  da se “HIV/AIDS” prenosi normalnim spolnim odnosom. Također, HIV (ono što se tako naziva) praktično ne postoji u normalnoj hrvatskoj populaciji. Prema ljetopisu samog HZJZ-a, u 2010. godini od najveće statističke skupine, 258 000 dobrovoljnih davatelja krvi  NITI JEDAN nije testirao pozitivno na HIV. Tko je testirao pozitivno? 3 homo/biseksualne osobe, 24 “bolnička pacijenta” (oboljeli od AIDS-a?), 45 “anonimno savjetovanih” i 76 “ostalih”  . Registrirani slučajevi AIDS-a od 1986. do 2010. godine broje 325 osoba, od toga:

HOMO/BISEX 153 47,1%
PROMISKUITET, heterosex 96 29,5%
I.V. UZIMANJE O. DROGA – Drug addict 24 7,4%
PARTNER HIV+ 29 8,9%
HEMOFILIJA – Haemophiliac 8 2,5%
DJECA HIV+ MAJKI – Children of HIV+ mothers 3 0,9%
NEPOZNATO – Unknown 12 3,4%

Čak su i sami HZJZ stručnjaci “zbunjeni” činjenicom da se HIV, kao navodno zarazni virus, ne širi tako lako. I što se skriva pod “partner HIV pozitivan”? Tko je izmislio i složio ove  preklapajuće kategorije?

Kad bi u HZJZ svoju statističku magiju željeli primjeniti i na slučaj HIV/AIDS-a došli bi do očitog zaključka da je AIDS slabo, ako uopće zarazna i slabo infektivna bolest od koje u Hrvatskoj (kao i svugdje drugdje) boluju gotovo isključivo bi/homoseksualci, intravenozni ovisnici o drogama i hemofiličari. No, to bi stalo na put obaveznom cijepljenju za plemeniti cilj “eradikacije” ove strašne bolesti.. Ako uzmemo u obzir činjenicu da se HIV  može širiti samo (navodno) spolnim putem i prljavim iglama i krvlju, dok je testiranje lako dostupno, cijepljenje protiv HIV-a će se svakom normalnom čovjeku činiti kao apsolutna idiotarija. Ali ne i posebno pomazanim epidemiolozima.

No već smo vidjeli kako je glavna logika cijepljenja-> ako je definiran navodni uzročnik bolesti, i ako se proizvede odgovarajuća vakcina- u principu treba cijepiti.. Ova se nepoljuljiva vjera temelji na prijašnjim veličanstvenim pobjedama cijepljenja nad bolestima, iz čega ekstrapoliramo da je svako proizvedeno cjepivo dobro i potrebno (svakome) dok se  ne dokaže drugačije. Pokušaji dokazivanja drugačijeg a priori se odbacuju kao “neosnovana histerija” i “ugroza javnog zdravlja”.

Tako u ljetopisu iz 2002. nalazimo sljedeće:

Posebno treba istaknuti potpuni nestanak dječje paralize (poliomyelitisa) što je 2001. godine i službeno potvrđeno svečanim Certifikatom o eradikaciji, Svjetske zdravstvene organizacije za cijelu Europsku regiju i time i za Hrvatsku. To je kruna i simbolična nagrada za višedecenijska nastojanjai uporan rad na sprečavanju dječje paralize sustavnim cijepljenjem koje se kod nas provodi od 1961. i za veličanstven uspjeh naše preventivne medicine u zaštiti zdravlja pučanstva koji je time postignut.

Hvala, druže Tito. Pozabavimo se, onda, za početak slučajem polyomielitisa. Koliko je ta strašna bolest uzimala života i kakva je situacija danas?

Na wikpediji postoji razmjerno dobar članak (s ozbiljnim referencama) o polyomielitisu. Pa kaže:

Polio je akutna, virusna, zarazna bolest koja se sa čovjeka na čovjeka prenosi prvenstveno fekalno-oralnim putem…

Kod većine ljudi sa normalnim imunim sustavom, bolest prolazi nezapaženo. Rijetko, infekcija proizvodi manje simptome, koji mogu uključivati infekciju gornjih dišnih puteva, gastrointestinalne smetnje i simptome slične gripi.

Ishodi infekcije poliovirusom: asimptomatski- 90-95%, manja bolest-4-8%, neparalitički aseptički meningitis- 1-2%, paralitički polyomielitis 0,1-0,5%.

vjerojatnost razvoja paralitičkog poliomijelitisa raste s dobi. kod djece je omjer 1:1000, kod starijih 1:75.. vjerojatnost ovisi i o serotipu virusa.

Već smo pročitali kako je HZJZ svojim decenijskim naporima cijepljenja u trajanju od 40 godina u potpunosti istrijebio polyomielitis. Njihovoj racionalizaciji moglo bi se naći više zamjerki. Prva bi bila da po teoriji  cijepljenja to ne bi trebalo trajati tako dugo, pogotovo ako u obzir uzmemo relativno malu učestalost poliomijelitisa u Hrvatskoj u vrijeme započinjanja imunizacijskog programa, strmi trend pada PRIJE početka cijepljenja i odmah nakon (što se ne može objasniti samo cjepivom ako je nakon toga trebalo još 30 godina do eradikacije) te (naravno), visoku uspješnost samog cjepiva u suzbijanju te bolesti. Druga jest da su životni uvjeti, prehrana, i higijenski standardi u Hrvatskoj 2002. bili drastično bolji od onih 1961. I treća, po kojim kriterijima je ustanovljena “istrijebljenost”? Na čemu se temelji slavodobitnost njihove izjave?

U “nuspojavama cijepljenja” iz 2006. (prikladniji naziv bi bio: “hvalospjev cijepljenju) grupa autora daje podatak da je u razdoblju od 1961. do 1965. prosječni “pobol” od polyomielitisa iznosio 219 slučajeva godišnje. Četrdeset godina kasnije  i nakon toga prosječni pobol je nula (izuzevši “postvakcinacijski” polyomielitis).

Nije mi poznato kako se 1961. dijagnosticirao polyomielitis no možemo pretpostaviti da je u najmanju ruku uključivao i neparalitički aseptički meningitis, ako je laboratorijski nalaz ukazivao na prisutnost poliovirusa. Opet, ne znam je li tada postojao laboratorijski nalaz za polio ili su dijagnoze bile iz rukava.. ili neka kombinacija toga? Možda su postojale i neke ekstrapolacije? možda se i svaki meningitis aseptica dijagnosticirao kao slučak polia, u kojem slučaju je broj oboljelih precijenjen. Možda samo slučajevi u kojima je postojala paraliza, bez laboratorijskog nalaza. Tko prizna da ne zna pola mu se prašta.

Ovo su podaci iz vremena kad je polio, u lošim higijenskim uvjetima, sa slabijom prehranom, u teškim životnim i radnim uvjetima i sa neusporedivom bolničkom njegom i općenito svime lošijim haračio svijetom i uzrokovao paralizu u ljudima narušenog imunog sustava.  Potpuni nestanak poliomijelitisa danas tumači se općom vakcinacijom, no nije poznato koliko dugo traje imunitet nakon cijepljenja. Očito, jedno je objašnjenje (kako nema zabilježenih slučajeva poliomijelitisa)- doživotno. Drugo objašnjenje- teorija krda.. Može i kombinacija, zašto ne?

Kako danas znamo da smo istrijebili polyomielitis? Za pravni naputak možemo se obratiti službenim definicijama bolesti koje je odredila Europska unija:

DJEČJA PARALIZA, POLIOMIJELITIS PARALITIČKI (POLIOMYELITIS
ANTERIOR ACUTA)
Klinički opis
Klinička slika kompatibilna s poliomijelitisom, npr. akutni početak mlohave paralize
jednog ili više udova sa smanjenim ili odsutnim refleksima tetiva u zahvaćenim udovima, a
bez drugog vidljivog uzroka i bez gubitka osjetilnih ili spoznajnih sposobnosti.
Laboratorijski kriteriji za dijagnozu
– Izolacija poliovirusa iz kliničkog uzorka
– Nalaz nukleinske kiseline poliovirusa.
Klasifikacija slučaja
Moguć: N.P.
Vjerojatan: Slučaj koji udovoljava kliničkoj definiciji oboljelog
Potvrđen: Slučaj koji udovoljava kliničkoj definiciji oboljelog i laboratorijski je potvrđen

Kao što vidimo, definicija obuhvaća samo paralitički poliomijelitis, ako nema drugog vidljivog uzroka i gubitka osjetilnih i spoznajnih sposobnosti. Ne uključuje slučajeve meningitisa aseptica i oboljenje gornjih dišnih puteva, kao ni simptome gripe.

Štoviše, definicija ne uključuje nužno niti slučajeve dječje paralize:

AKUTNA MLOHAVA (FLAKCIDNA) PARALIZA (AFP)
Klinički opis: dijete ispod 15 godina starosti s akutnom mlohavom paralizom (uključujući
sindrom Guillian Barre), ili osoba bilo koje starosti s paralitičkom bolesti kompatibilnom s
dječjom paralizom (poliomyelitis anterior acuta)
Klasifikacija slučaja NP (slučaj definiran kliničkim opisom)

Ako je virus “eradiciran”, zašto se protiv njega cijepimo? Pa, mogao bi se ponovno pojaviti.. iako je eradiciran.. uvijek “bi mogao” doći izvana. Neki istraživači čak smatraju da takva stvar poput paralize izazvane ovim virusom nikad nije ni postojala, pa čak niti da je postojanje samog virusa ikad dokazano.

No budući da je poliomijelitis navodno zarazna, iako većinom bezazlena bolest, (iako ponekad može biti ozbiljna) opravdanje za obavezno cijepljenje može se naći, ako pretpostavimo plemenite namjere Rotary internationala, WHO-a, UNICEF-a i dr. Salka.

Što reći za tetanus. Tetanus nije zarazna bolest i “teorija krda” ili strah od naglih epidemija ne može se primijeniti. Prije početka cijepljenja 1950.-ih, (u vrijeme velikih radnih akcija, lošijih higijenskih uvjeta pri porodu itd.) ) godišnje je od njega u Hrvatskoj pobolijevalo 186 osoba. U razdoblju od 2002.-2006. taj je broj  spao na ca. 7 godišnje i većinom zahvaća starije osobe. Djecu se protiv tetanusa cijepi (kako bi bili sigurni) 6 puta do prvog razreda osnovne škole i još jedanput sa 18 godina (u stvarnosti, protiv tetanusa ih se cijepi i  desetak i više puta ako ubrojimo i cjepiva koja sadrže tetanus, a nisu “protiv tetanusa”) . Koliko je smanjenje učestalosti tetanusa posljedica cijepljenja, a koliko posljedica povišenih higijenskih standarda i bolničke njege, prvenstveno pri porodu, i općenito današnje paranoje roditelja nad djecom i smanjene fizičke aktivnosti u svim dobima pitanje je za ozbiljniju analizu. Vrijedi napomenuti i da se cijepi protiv slabo imunogenog toksina tetanusa, a ne protiv same bakterije (Clostridium tetanii).

2010. godine (4 osobe oboljelo od tetanusa) HZJZ, bez da ide u detalje pojedinih slučajeva, nezadovoljno objašnjava:

No, i ove je godine nezadovoljavajuć bio
obuhvat docjepljenjem protiv tetanusa 60-godišnjaka, samo
60,3%. Na tom se polju moraju uložiti dodatni napori za
poboljšanje. Uz ukupan zadovoljavajući postotak važno je da
i na razini županija i epidemioloških područja unutar pojedinih
županija postoci budu ujednačeni i na dovoljno visokoj razini,
kako ne bi nastali tzv. “džepovi” niske procijepljenosti, što je
podloga za nastanak manjih ili većih ponovnih epidemija
sada potisnutih bolesti.

(Za izvaliti ovu mudrost bilo je potrebno- ni pet ni šest- 11 autora)

Nevjerojatan slučaj Haemophilus influenzae tip b meningitisa

Drugi slučaj kojim ćemo se nakratko pozabaviti u ovom članku je onaj H. influenzae tipa B. Prema nuspojavama cijepljenja iz 2006, u Hrvatskoj je do 2002. g. godišnje od meningitisa (navodno) uzrokovanog ovim patogenom obolijevalo 20-30 osoba, uglavnom djece u dobi do četiri godine. Bolest nije zarazna, a bakterija se normalno nalazi u okolišu i na ljudskom tijelu. Odlučeno je da se ovo cjepivo mora uvrstiti u obavezan raspored cijepljenja. U dvije godine cijepljenja učestalost HiB meningitisa je svedena praktički na nulu (knjigovodstveno u svakom slučaju):

“Do 2002 godine, kada je uvedeno ovo cijepljenje u Program, godišnje je u Hrvatskoj bilo 20-
30 oboljelih od H. influenzae meningitisa, uglavnom djece mlađe od 4 godine. U 2004. godini
zabilježen je samo jedan H. influenzae meningitis, kod odrasle osobe, u 2005. godini troje u
dobi od 12 do 17 godina (necijepljeni), a 2006. godine dvije odrasle necijepljene osobe.” (str. 8)

Ako pretpostavimo da je cijepljenje HiB vakcinom uvedeno po jedinstvenom rasporedu sličnom onome iz 2006. godine (posebni raspored za necijepljene predstavlja logistički problem, protivi se velikoj epidemiološkoj teoriji i na internetu nije moguće naći raspored za 2002. godinu)

S navršena dva mjeseca života: Hib cjepivo
Nakon 1 mjeseca: DTPa + IPV.
Nakon 4 tjedna: DTPw + OPV + Hib
Nakon 6 tjedana: DTPw + OPV + Hib
2. godina života:
– po navršenih 12 mjeseci života MoPaRu
– DTPw + OPV + Hib

2004. godine dobijamo populaciju necijepljene djece u dobi između 2 i 4 (5, vidi kasnije) godine života, od kojih nijedno nije oboljelo od meningitisa uzrokovanog Haemophilusom tipa B. Napominjemo da je moguće  da su barem neka od te djece cijepljena..  u svakom slučaju zanimljiva statistička anomalija.

Autori  impliciraju da je cjepivo istrijebilo tu vrstu bolesti i da su oboljeli oboljeli zbog toga što nisu bili cijepljeni.  Također, kako možemo vidjeti kad hvalospjev cijepljenju iz 2006. usporedimo sa hvalospjevom cijepljenju 2011. statistike HZJZ-a podložne su izmjenama i promjenama. Tako u dokumentu iz 2011. vidimo da je godišnje od HiB meningitisa u Hrvatskoj od 1997. do 2000. g obolijevalo  između 5 i 15 (ne 20-30) djece u dobi do 5 godina (ne 4 godine), s 2001.-om godinom (godina prije uvođenja cijepljenja) kao rekordnom godinom (25 prijava). 2004. godine zabilježen je jedan slučaj u dobi do 5 godina, 2005. dva i 2006. tri slučaja (ne nula). Učestalost HiB meningitisa  u  Hrvatskoj, prema javno dostupnim podacima, prati se od 1995. godine, znači prije toga nije postojao kao zasebna bolest od posebnog interesa (ili jest, ali podaci iz nekog razloga nisu dani).

U nuspojavama cijepljenja od 2010. dani su podaci od 1995.-2009. Prema njima, od HiB meningitisa je od 1995. do 2001. u Hrvatskoj godišnje obolijevalo od 4 (1995. g.) do 15 (2000. g.) s 2001. godinom kao rekordnom (25) djece ispod 5 godina, s lijepim i pravilnim rastom prema godini uvođenja vakcine i lijepim padom nakon njenog uvođenja. Cjepivo (hiberix) je registrirano, ako se ne varam, 1996. godine.. Kako se ne radi o zaraznoj bolesti (i da se radi o potencijalno zaraznoj bolesti, učestalost je premala za njeno širenje “zarazom”)  ovaj uzorak je tim više zanimljiv. Dodatne zanimljivosti pronalazimo kad usporedimo grafove iz “nuspojave cijepljenja” 2010. i 2011. 2007. i 2008., te 2009. godine, u kombinaciji sa statističkim ljetopisima HZJZ-a.

Iako je prema podacima iz “nuspojave cijepljenja 2008.” od 1999. do 2001. ukupan broj bakterijskih meningitisa bio u blagom padu (sa 92 na87), broj bakterijskih meningitisa uzrokovanih Haemophilusom i. tipa b se udvostručio (sa 13 na 25). Nakon početka cijepljenja i “eradikacije” Hib meningitisa (ca. 1 slučaj godišnje), ukupan broj bakterijskih meningitisa i sepsi je smanjen na ca. 55 slučajeva godišnje u razdoblju od 2005.-2008.

U ljetopisu iz 2010. nalazimo da je učestalost meningitis epidemica sa 37 slučajeva u 2001. godini  i 38 slučajeva 2002. godine narasla na 51 slučaj 2003. godine, 52 slučaja 2004. godine i 56 slučajeva 2005. godine.  Iako meningitis epidemica ne postoji među službenim definicijama zaraznih bolesti (vjerojatno se radi o meningokoknom meningitisu)  postoji meningitis purulenta (bakterijski meningitis). Meningitis Neisseria meningitidis (meningokokni meningitis) i meningitis haemophilus tip B moraju se prijavljivati posebno. U ljetopisu se nalaze podaci samo za meningitis epidemica (meningokokni meningitis) i meningitis virosa (virusni, aseptički meningitis).

Ako podatke iz ljetopisa 2010. (str. 191) usporedimo sa podacima iz nuspojave cijepljenja za 2007. i 2008 (str. 20). vidimo da je, dok je učestalost meningitis epidemica rasla sa 37 slučajeva godišnje 2001. godine (ukupan broj bakterijskih meningitisa 87, hib meningitisa 25) do npr. 60 slučajeva meningitis epidemica 2007. (ukupni broj bakterijskih meningitisa 55, 1 hib meningitis), vidimo da su cjepivom protiv Hib meningitisa u potpunosti eradicirani bakterijski meningitisi (koji nisu epidemica), dok je učestalost nekih bakterijskih meningitisa svedena na -5 godišnje.

Postoji i alternativno i vjerojatno točnije objašnjenje za ovu anomaliju, to jest, da “svi” slučajevi bakterijskog meningitisa i sepsi ne uključuju meningitis epidemica, u kojem slučaju se postavlja pitanje zašto se uspoređuje učestalost Hib meningitisa sa meningitis purulenta, ako se i Hib meningitis prijavljuje zasebno? Ovakvom usporedbom dobija se dojam da je cjepivo smanjilo učestalost hib meningitisa i prema tome bakterijskih meningitisa, iako su bakterijski meningitisi (bez meningokoknog meningitisa) bili u padu i prije započinjanja cijepljenja. Sama učestalost svih (uključujući meningitis epidemica) meningitisa i sepsi nije bitno opala kao rezultat uvođenja ovog cjepiva. Nejasno je uključuje li statistika za bakterijski meningitis u sebi i hib meningitis. Po definicijama zaraznih bolesti ne uključuje, što ovakvo slaganje grafova čini upitnim sa metodološkog stanovišta. U infektološkim glasnicima (od 2004. nadalje) nije moguće pronaći zasebnu statistiku za Hib meningitis.

U svakom slučaju, vjerojatnost obolijevanja od meningitisa navodno uzrokovanog hameophilusom tipa b je u vrijeme uvođenja cijepljenja lako moguće bila manjaili u najmanju ruku usporediva sa vjerojatnošću pojave ozbiljnih reakcija na cjepivo.

Dijagnostički kriteriji:

Klinički opis
Klinička slika kompatibilna s invazivnom bolešću, npr. bakteremija, meningitis, artritis,
epiglotitis, osteomijelitis ili celulitis.
Klinički kriteriji za dijagnozu
– Izolacija Haemophilus influenzae tipa B iz obično sterilnog mjesta
– Nalaz nukleinske kiseline H. influenzae iz obično sterilnog mjesta
Za vjerojatan slučaj:
– Nalaz antigena H. influenzae iz obično sterilnog mjesta.
Klasifikacija slučaja
Moguć: Slučaj s kliničkim epiglotitisom bez ikakve laboratorijske potvrde ili samo s
identifikacijom iz nesterilnog mjesta
Vjerojatan: Klinički kompatibilan slučaj s nalazom antigena kako je opisano

Potvrđen: Klinički kompatibilan slučaj koji je laboratorijski potvrđen. (??)

Zašto Hib navodno uzrokuje “invazivnu bolest” u nekim slučajevima, a u većini ne, pitanje je za ozbiljniju znanstvenu analizu; vjerojatno postoji minimalno nekoliko desetaka bakterija koje mogu uzrokovati i/ili su korelirane sa meningitisom, ako prodru u “inače sterilno mjesto”. Uzročno-posljedični niz daleko je od razjašnjenog. Također, iako u HZJZ-u slave svoju veliku pobjedu nad haemophilusom i. tipa b vjerujem da je malom pacijentu svejedno radi li se tu o dib, hib, tib ili kojem već bacilu, koku isl. koliko je za njegovo stanje bitna ozbiljnost njegove bolesti i pravovremenost i uspješnost liječenja. I dok u nuspojavama cijepljenja naši epidemiolozi pridaju veliki značaj blagoj kliničkoj slici postvakcinarnog meningitisa, u svojim racionalizacijama ovog cijepljenja takvo nešto ne  spominju. Zanimljivost, iako ne mora biti statički značajna, jest da je od vremena uvođenja ovog cjepiva i dakle, eradikacije HiB meningitisa, broj slučajeva i smrtnost od meningitis epidemica porasla.. (iako je ukupni broj bakterijskih meningitsa pao). Također, zanimljivo bi bilo vidjeti razvoj učestalosti streptokoknih bolesti u djece cijepljene protiv h. influenzae b.

Kako znamo da smo eradicirali Hib meningitis?

Pediacel (sanofi pasteur):

Utjecaj na rezultate laboratorijskih pretraga i dijagnostičke pretrage
U nekim slučajevima, nakon cijepljenja cjepivom koje sadrži Hib komponentu zabilježena je
antigenurija. Stoga, dva tjedna nakon cijepljenja pojava antigena u mokraći ne bi trebala imati
konačnu dijagnostičku vrijednost u odnosu na eventualnu Hib infekciju.

Hiberix (GSK):

5.6 Interference With Laboratory Tests
Urine antigen detection may not have a diagnostic value in suspected disease due to H. influenzae type b within 1 to 2 weeks after receipt of a H. influenzae type b-containing vaccine, including HIBERIX [see Drug Interactions (7.1)].

7.1 Interference With Laboratory Tests
Haemophilus b capsular polysaccharide derived from Haemophilus b Conjugate Vaccines has been detected in the urine of some vaccinees.1 Urine antigen detection may not have a diagnostic value in suspected disease due to H. influenzae type b within 1 to 2 weeks after receipt of a H. influenzae type b-containing vaccine, including HIBERIX [see Warnings and Precautions (5.6)]. 

Koji testovi u ovom slučaju mogu biti jednako relevantni u cijepljenih i necijepljenih pojedinaca, kao i količinu potencijalnih artefakata, ne možemo točno ocijeniti.

(usporedi s rasporedima cijepljenja)

Kompletan prikaz redukcije zaraznih bolesti cijepljenjem može se naći u novijim “nuspojavama cijepljenja”. Kao što se  može i slikovito vidjeti, iako se korisnost cijepljenja u suzbijanju nekih bolesti ne može potpuno osporiti, neka posebna učinkovitost i korist od određenih cjepiva, pogotovo danas, ne može se niti  dokazati. Barem ne sa “javno-zdravstvenog” stanovišta.

Cjepivo protiv tuberkuloze

Očiti primjer je tuberkuloza;  koliko je uspješan program cijepljenja i samo cjepivo, ako se 5 godina nakon započetog cijepljenja broj novih slučajeva gotovo udvostručio, nakon 10 godina se vratio na razinu prije cijepljenja i ako je nakon toga, uz neusporedivo bolje životne uvjete, uz pojačanu bolničku njegu, upotrebu sve boljih antibiotika i rutinsku izolaciju zaraznih bolesnika bilo potrebno narednih 50 godina da se učestalost novih slučajeva svede na desetinu početnog broja?  Sve ovo za 60 godina redovitog cijepljenja gotovo kompletne populacije, uz teoriju “kolektivnog imuniteta”  i uz dijagnozu “Tuberculosis activa” – zarazni stadij tuberkuloze. Logični zaključak jest da je cjepivo potpuno bezvrijedno, a u najboljem slučaju gotovo bezvrijedno u sprečavanju širenja uzročnika tuberkuloze. Kako se ovo protivi teoriji krda  (i kompromitira samo cjepivo) B) objašnjenje teorije glasi: zahvaljujući cjepivu spriječeni su i smanjeni teži oblici oboljenja. Pa zašto nisu smanjeni odmah? Ili deset godina nakon?

Hepatitis

Svježiji  primjer (ako izuzmemo nevjerojatan slučaj HiB vakcine) je onaj hepatitisa B, koji je sa 70-ak prijavljenih slučajeva godišnje 1976. godine postepeno narastao na prosječno 200 -njak slučajeva godišnje u razdoblju između 1979. i 2004. da bi se nakon toga spustio na oko 110 slučajeva godišnje 2009. da bi se 2010. još jedanput prepolovio. Cijepljenje je započeto 1999. godine. Ako je cijepljenje započeto 1999. godine, i učestalost novih slučajeva nije se bitno smanjila do 2004. kakvim matematičkim modelima se ovo može pripisati uspješnosti općeg cijepljenja ne mogu ni zamisliti. Moj osjećaj jest da je ovo nemoguća statistika za jedno uspješno i opće-potrebno cjepivo, no ništa što “teorija krda” ne bi mogla objasniti, iako ni u ovom slučaju zaraženo krdo nikad (unutar promatranog razdoblja) nije postojalo.. I što je sa necijepljenima, zašto oni i dalje ne obolijevaju?

Dodatnu zanimljivost čini još veći pad prijavljenih slučajeva hepatitisa A u istom razdoblju (od 1999. do 2010.), protiv kojeg se ne cijepi. I dok od hepatitisa B ljudi povremeno, iako rijetko, umiru, od hepatitisa C nitko nije umro u 12 godina. Ovo samo po sebi ne bi bilo posebno zanimljivo, da u epidemiološkoj službi ne polažu “velike nade” i u cjepivo protiv hepatitisa C.

Nekad su nas učili još u osnovnoj školi da hepatitisne infekcije u pravilu nisu posebno opasne, osim u slučaju hepatitisa B plus D. Ova kategorija ne postoji u statističkom ljetopisu. Hepatitisi su u pravilu slabo infektivni ( ak se ne pikate ili ste na transfuziji) i način njihovog širenja nije posebno dobro okarakteriziran.

Mogli bi secirati i difteriju isl. ali nećemo zamarati čitatelja..

Bilo kako bilo, vjerujem da će mnogi ostati iznenađeni preuveličavanjem opasnosti od određenih bolesti u nedostatku cijepljenja i preuveličavanjem uloge koju su cjepiva igrala u njihovom suzbijanju.

I dok bi dobronamjernici mogli olako zaključiti kak se to sve isplati, jer evo ipak se cijepi, bolesti su u padu, i svaki spašeni život je neprocjenjiv, od viška glava ne boli i zašto riskirati, uporno odbijanje medicinskih vlasti da se ozbiljnije pozabave pitanjem mogućih negativnih posljedica cijepljenja po zdravlje i rutinsko omalovažavanje negativnih (“poznatih”) nuspojava  baca  sjenu na njihovu dobronamjernost/nepristranost, posebice u uvjetima kada količina “preporučenih” cjepiva protiv izrazito rijetkih ili nezaraznih bolesti eksponencijalno raste (kako bi se umanjio “terest bolesti”):

Osim obveznog cijepljenja čije troškove snosi država, postoji i nekoliko cjepiva koje roditelji moraju sami platiti, koja pedijatri preporučuju, ali nisu obvezna, primjerice, cjepivo protiv rotavirusa. Ako roditelj u Hrvatskoj odbije cijepljenje djeteta, mora potpisati izjavu, a pedijatar ga prijavljuje sanitarnoj inspekciji, koja predlaže pokretanje prekršajnog postupka i naplaćuje roditeljima kaznu od 2000 kuna.

Zanemarit ćemo pećinsko shvaćanje “poznatih” nuspojava koje se nalazi u objašnjenjima službenih zdravstvenih organizacija, a koje se svodi na to da ako pacijent maltene ne padne na mjestu mrtav, nuspojave ili nisu ozbiljne ili su psihogene i u maltene svakom slučaju prolaze bez ikakvih dugoročnih posljedica po zdravlje. (Nuspojave “bez posljedica” uključuju, ali nisu nužno ograničene na konvulzije, grčeve, meningitis, proljeve, groznicu, glavobolju i  “postvakcinacijske” oblike bolesti.) Objektivnost i pouzdanost izvještaja o nuspojavama možete i sami procijeniti uspoređujući primjerice nuspojave cijepljenja 2010. sa pričama koje su uspjele doći do medija. Iako medijima nije nužno za vjerovati, za očekivati bi bilo da ovakvi slučajevi budu prijavljeni. Koliko još sličnih, ili manje ozbiljnih slučajeva redovito prolazi ispod radara možemo samo nagađati.

Jesu li djeca danas, unatoč nikad prevaziđenim razinama preventivne zdravstvene zaštite, zdrava? Svi znaju da nisu. Službena statistika iz 2010-. slična je onoj iz 2002.-e:

Prema izvješću o pobolu u 2010. godini registrirano je
1.019.164 bolesti i stanja u dobi do 7. godine i 270.851 u
školskoj dobi. U predškolske djece najzastupljenije su bolesti
dišnog sustava – 43,2%, slijede zarazne i parazitarne bolesti
9,0 % i bolesti uha 6,0%. Redoslijed vodećih uzroka pobola u
školskoj dobi je: dišne 46,0%, zarazne i parazitarne bolesti
8,9% te simptomi, znakovi, ostali klinički i laboratorijski nalazi
u udjelu od 7,4%.

Ako uzmemo u obzir prosječnu stopu hrvatskog nataliteta, ovo znači da je prosječno dijete u dobi do 7 godina bilo dovoljno bolesno za posjet liječniku 4 puta godišnje.  Je li ovo normalno stanje čovječanstva ili primjer oslabljenog imunološkog sustava?  Postoji li moguća korelacija između ove statistike i rasporeda cijepljenja ?

Novorođenčad: BCG vakcinacija
Novorođenčad HBsAg-pozitivnih majki (sve trudnice se obvezno
testiraju): hepatitis B imunizacija uz primjenu imunoglobulina, u rodilištu odmah po rođenju
prema postekspozicijskoj shemi (0, 1, 2, 12).
S navršena dva mjeseca života: Hib cjepivo
Nakon 1 mjeseca: DTPa + IPV.
Nakon 4 tjedna: DTPw + OPV + Hib
Nakon 6 tjedana: DTPw + OPV + Hib
2. godina života:
– po navršenih 12 mjeseci života MoPaRu
– DTPw + OPV + Hib
4. godina života: DTPw
I. razred osnovne škole :
MoPaRu (pri upisu)
Td + OPV

Korelacija je očita, no nije ju poželjno istraživati, dok ju HZJZ sasvim sigurno neće adekvatno istražiti, barem ne javno. Kako bi to i bilo moguće u populaciji gdje je procijepljenost blizu 100%? Korelacija naravno ne znači kauzaciju, no razumno je prepostaviti da imuni sustav nema neograničeni kapacitet i da se količina i izbor cjepiva moraju pažljivo birati u skladu sa rizicima koje pojedine bolesti nose. Jednako tako, stalna nefiziološka aktivacija određenih procesa u tijelu opće je prihvaćena kao “nezdrava”, s iznimkom cijepljenja.

Pri kraju ovog članka,  preporučam pogledati povijesne grafove pojedinih cijepljenja i  njihovog (manje ili više) uspješnog suzbijanja bolesti u “nuspojave cijepljenja 2011.” Kako je čak i tablica (str. 16) u tom dokumentu “uljepšana” osobno ne sumnjam da su i grafovi dotjerani. Graf na str. 17. i zaključci iz njega izvučeni imaju i komičnu vrijednost (logaritamska skala i prikaz najučinkovitijeg dokumentiranog cjepiva, uz nedostatak podataka za vodene kozice dalje u povijest) jer mogućnost da se sprema obavezno cijepljenje i protiv vodenih kozica nikad nije isključena. Također, tablica zaraznih bolesti u statističkom ljetopisu iz 2010. (str. 191) je od velike pomoći, kao i infektološki glasnici.

Za sam kraj, malo smijeha: jedna fascinantna statistika može se naći u HZJZ-ovom ljetopisu za 2010. godinu; nakon što se prijašnje godine protiv svinjske gripe cijepilo svega 0,2% populacije (i još smo živi), a i cijepljenje sezonskim cjepivom je dramatično opalo. 2010. godine je u Hrvatskoj zabilježeno svega 3500 (tri i pol tisuće) slučajeva gripe. Prethodnih 12 godina prosječni broj slučajeva gripe kretao se između 70 000 i 100 000 godišnje.. No 11 veličanstvenih iz HZJZ-a nije se dalo smesti:

Nakon velikih, no neutemeljenih strepnji i nepovjerenja
građana u cjepivo protiv gripe koje se ispoljilo za vrijeme
pandemije gripe 2009/10. godine, odaziv na cijepljenje u
jesen 2010. bio je dobar, samo malo manji od uobičajenoga.
Cijepljenje je proteklo bez značajnijih neželjenih nuspojava.
Organiziranim cijepljenjem protiv gripe utječe na smanjenje
broja osoba s teškom gripom ili sa smrtnim ishodom i tako
reducira tzv. sezonski višak smrtnosti koji se može indirektno
pripisati gripi, a k tome, ukupan velik broj cijepljenih vrlo
vjerojatno utječe i na smanjenje sveukupnog broja oboljelih
od gripe u zemlji.

povezano: https://zonasumraka.wordpress.com/2012/09/13/hzjz-ov-crno-bijeli-svijet-bolesti-i-cijepljenja-fanatizam-cijepljenja-3/

Oglasi

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: