Skip to content

Rat u Libiji, još jedan korak svjetske vladavine na putu ka totalnoj dominaciji

Srpanj 17, 2011

 Rat u Libiji praktična je lekcija u postmodernom, nihilističnom leksikonu internacionalizma. Rat nije rat, daleko od toga, to je humanitarna intervencija za očuvanje mira. Rat je mir. Vojnici su čuvari mira.

U deja vu-u iz 80-ih, Pan-islamistički radikali vode pobunu, skupine oružanih bandi i paravojnih organizacija proizašllih iz Muslimanskog bratstva, preimenovani su u “heroje demokracije”. To su ljudi koji će biti postavljeni na vlast u post-ratnoj Libiji. Njihov vođa, Abdel al-Hasidi, bivši taliban, notorni libijski terorist, ponosno je izjavio kako mnogi od njegovih boraca dolaze iz redova Al-Qaede, i izviješćeno je u tisku kako Al-Qaeda ulazi u Libiju kako bi postala… novi saveznik zapada. Cyrenaica, jedno od žarišta pobune, jedno je od svjetskih središta islamskog terorizma. To je “zemlja slobode” zaštićena UN-ovom zonom zabrane leta, u reprizi UN/al-Qaeda/Hezbollah savezništva na Balkanu 90-ih.

Istovremeno, NATO još uvijek gradi stalne baze u Pakistanu i šalje “Predator” bespilotne letjelice u bombaške misije protiv Pashtunskih seljaka; u borbi protiv Pan-islamizma naravno.

Masovna kampanja destabilizacije diljem Sjeverne Afrike i Bliskog istoka ima svoju paralelu u valu kaosa puštenog na crnu Afriku u 1970.-ima. Ključni su pojmovi podijeli i vladaj, stvori kaos i nametni vlastiti red. Upotrijebi bilo koja sredstva za uništenje suverene nacionalne države. Onda, podijeli populaciju tako da se bore među sobom, i prirodni resursi tvoji su za uzimanje; ljudski resursi bit će jeftini i očajni. Pošalji plaćenike- “tvrdu silu” da štite produkciju, i “meku silu”, specijaliste (NGO-e) da upravljaju bijedom i divotama komunalnog života, gladi i bezizglednosti.

Ova drevna formula ona je primjenjivana u svrhu kompletnog preoblikovanja islamskog svijeta, opisana u Brzezinski/Bernard Lewis „PNAC“ doktrini.

Prvi je korak bio stvaranje onoga što je Brzezinski nazvao “imperijalnom mobilizacijom” u regiji, u svrhu uspostavljanja stalne vojne prisutnosti– postignuto sa Irakom i Afganistanom. Istovremeno, kako je napisao u “Šahovskoj ploči”, imperijalna mobilizacija bila bi popraćena instalacijom policijske države na zapadu.

Sljedeći korak bio je rasjeckavanje regije, dio po dio, nacije po nacije. Razni podanički režimi, poput Mubarakovog, također su morali otići, iz razloga što su imali ustaljenu nacionalnu strukturu i nisu bili spremni za otvorenu balkanizaciju i slijedeću pljačku pod međunarodnom supervizijom. U ovim slučajevima metoda izbora je puč kroz upotrebu meke sile, revolucije u boji (narandžaste, zelene..), kroz mreže nevladinih organizacija, lokalne radikale i vojne frakcije. Krajnji rezultat, svjetla budućnost, bit će, kao u Kongu, plemenska pustinja i vrlo podatne, vojno dominirane vlade.. poput onih trenutno u Tunisu i Egiptu.

Sjeverna Afrika postat će protektorat europske superdržave, europski Meksiko: izvor lake zarade, jeftine radne snage i paničnih migracija, graničnih sukoba, oružanih bandi, i sredozemnog piratstva.

Bliski istok bit će, kao što je objavljeno u različitim radovima (Brzezinski & Gates, Iran: Time for a new approach, CFR, 2004) podijeljen između dva međunarodno kontrolirana bloka: sunitskog i šiitskog, s centrima u Turskoj i Iranu. Dijalektički proces kontroliranih sukoba rezultirati će na kraju stvaranjem Blisko-istočne unije, predviđenog koridora između EU i ASEAN bloka. Pijuni u ovoj velikoji igri šaha ne trebaju gajiti lažne nade: jedino što će dobiti iz svega jest neprestana dinamika konflikta i beznađa. Njihove bivše države bit će pretvorene u dekulturalizirane pustinje pod upravom međunarodnih agencija, i pod čizmom međunarodne policije. Sve od vrijednosti preuzet će internacionalni financijeri: naftovode, bušotine, Sueski kanal, Ormuz, i tako dalje.

Već smo duboko zašli u ovaj, slabo razumijevani proces globalizacije, tj. neprijateljsko preuzimanje svijeta od strane šačice financijskih oligarha, uz upotrebu međunarodnih agencija, različitih oblika destabilizacije, i gradualizma, kao metoda izbora. U procesu, države- nacije bit će polako rastočene pod raznim pritiscima kako bi napravile mjesta regionalnim tehnokratskim blokovima, upravljanim od strane privatnih agencija globalne vladavine.

 

Oglasi

From → Svijet, Uncategorized

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: